Antun Pustinjak (oko 251.-356.) život je posvetio pustinjačkom životu. Samačkim životom otpočeo je živjeti u blizini rodnoga sela u Egiptu, a potom se zaputio na obale Crvenog Mora, gdje je kao monah u postu i molitvi proveo dvadeset godina. Manastir je osnovao 305. u Fajumi te okupio mnoštvo učenika. Dvaput je iz svoga boravišta dolazio u Aleksandriju: prvi put za vrijeme progona kršćana, htijući ondje umrijeti mučeničkom smrću, a drugi put na molbu sv. Atanazija, kako bi opovrgnuo klevete arijanaca, koji su govorili da je i Antun njihov pristaša. Vrlo utjecajan životopis s detaljima iz njegova života napisao je sv. Atanazije Aleksandrijski. Svečeve su relikvije najprije prenesene u Aleksandriju, pa u Carigrad, odakle su prenesene u Saint-Antoine-l’Abbaye u Francuskoj. Na ikonografskim prikazima često ga prati svinja kao simbol pobjede nad požudom i proždrljivošću. Smatra se jednim od začetnika kršćanskoga monaštva i velikim duhovnim učiteljem askeze.
Puno loših riječi se proteklih dana čulo, o Srbima i Hrvatima, između Srba i Hrvata, vike, medijske galame, vrijeđanja čak i prijetnji. Kao da ne možemo ili ne želimo probleme rješavati dijalogom. A ne mora biti tako, jer zajednička nam povijest nije crna i negativna kako je se često želi prikazati. Ona je upravo isprepletena… Pročitaj više: Hrvati i Srbi, istorodna braća
