Mir je Božji dar, ali i neotklonjiva ljudska zadaća i moralna obveza. On nije tek izostanak rata ili nasilja, nego plod pravednosti i milosrđa. Mir se gradi onda kada u drugom vidimo brata i sestru koje treba poduprijeti i voljeti. Mir napreduje kada njegujemo povjerenje, štitimo najslabije i zauzimamo se za opće dobro.

Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da u osnovi svih naših nastojanja oko mira stoje zahtjev poštivanja neotuđivog i bezgraničnog dostojanstva svakoga čovjeka te drevno pravilo da činimo drugome ono što želimo da se nama čini.

Priznajemo svoje grijehe i propuste protiv mira i kajemo se zbog njih. Želimo biti svjesniji razornih posljedica nesnošljivosti i mržnje, sukoba i nasilja, podjela, posebno zla rata i nepopravljivosti njegovih učinaka. S druge strane, svjesni smo i zahvalni za svaki trenutak mira kojim ništa ne gubimo. Štoviše, bivamo obdareni radosnijim životom i prijateljstvom.

Zbog neprocjenjivoga dara mira:

1. Obvezujemo se ustrajno i nepokolebljivo moliti Boga, ili djelovati na drugi način nadahnuti vlastitom savješću, za mir i razoružanje u svijetu, za mir sa sobom i bližnjima te izgradnju mira u vlastitom okruženju.
2. Obvezujemo se jasno i nedvosmisleno osuditi i distancirati se od bilo kojeg nasilja i rata, i onih navodno preventivnih i lažno obrambenih, kao i od svake ideološke zloporabe religije kojom se opravdavaju sukobi i ratovi u ime Boga i vjere.
3. Obvezujemo se paziti na svoje riječi i šutnju: kloniti se verbalnog nasilja, uključujući i ono digitalno, svakog etiketiranja i demoniziranja drugih, kao i kukavičke šutnje i kalkulantske neutralnosti; obvezujemo se govoriti istinu u ljubavi i čuvati se zloupotrebe vjerskih simbola.
4. Obvezujemo se stvarati, čuvati i širiti prostore susreta, svjesno i ustrajno graditi odnose s ljudima različitih vjerskih, kulturnih i svjetonazorskih pripadnosti, uvjereni da se mir rađa iz susreta, a ne iz zatvaranja i samoizolacije.
5. Obvezujemo se samokritički vrednovati svoju stradalničku ali i grešnu prošlost te je prosuđivati očima stradalih. Mrtvi i žrtve nisu puki broj ni sredstvo ostvarivanja političkih interesa, nego jedincate osobe, Božja neponovljiva stvorenja te naša braća i sestre.
6. Obvezujemo se zalagati za migrante tako da ćemo podupirati pravo svakoga da ostane u vlastitoj zemlji i živi u uvjetima dostojnima ljudske osobe, te pomagati integraciju migranata i stranih radnika u naše zajednice, društva i države.
7. Obvezujemo se i po cijenu marginaliziranja i šikaniranja, u svojim mjestima i društvima, zalagati se za mir i pravdu, za očuvanje prirode i sveg Božjeg stvorenja, za solidarnost među ljudima i uvijek biti na strani žrtava i ugroženih.
8. Obvezujemo se zauzimati za pravedniju raspodjelu materijalnih dobara, odgovorno upravljati svojim novcem i paziti koga podupiremo svojim kupnjama, ulaganjima i porezima. Od odgovornih zahtijevat ćemo da se zajednička sredstva ne koriste za poticanje militarizacije i industrije rata, nego za izgradnju mira i pravde, obrazovanja i zdravstva, integracije i općega dobra.
9. Obvezujemo se živjeti proročko mirotvorstvo i tako ponuditi primjer pokoljenjima koja dolaze poslije nas te se truditi ostaviti im mirniji svijet od onoga u kojem živimo. U svemu ćemo nastojati biti ljudi dubine, koji iz susreta s Bogom crpe mudrost i snagu za služenje drugima.
10. Obvezujemo se svake godine, 4. veljače, Međunarodni dan ljudskog bratstva i sestrinstva, ustanovljen od Ujedinjenih naroda, obilježiti na primjeren način promicanjem ovih obveza i provođenjem aktivnosti koje ih afirmiraju.

Neka Bog blagoslovi naše naume i daruje svijetu milosrđe, pravdu i mir!

Lovran, 17. srpnja 2026.

PS: Više o inicijativi, kao i to da možete dati svoj potpis, na ovom LINKU.