Rimokatolička Crkva ima jedan dan u godini koji je posebno posvećen molitvi za mrtve. To je Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan. On je uvijek fiksnog datuma, 02.11. Pravoslavna Crkva nema ovakvog Dušnog dana, već više tzv. zadušnica – zadušnih subota. Zadušnice su, dakle, dani u Pravoslavnoj Crkvi posebno posvećeni molitvi za pokojne. Služe se sv. Liturgije za njih, zatim se vrše parastosi – posebne pjevane i kađene molitve za pokojne, koje se sastoje od niza crkvenih pjesama, himni i psalama. Uz parastos se blagoslivlja koljivo – posebno skuhano i pripremljeno žito, koje vjernici blaguju na groblju. To uzimanje hrane na groblju posvješćuje im realnost tjelesnog uskrsnuća – sjetimo se kako je Krist pred apostolima nakon uskrsnuća prvo uzeo hranu… Zadušnice su uvijek subotom. Subota je, naime, posebno posvećena molitvi za umrle. Razlog tome je činjenica Kristove smrti, odnosno, Njegovog prebivanja tijelom u grobu, te silaska Njegove duše u pakao i razaranja pakla, što se dogodilo upravo u subotu. Zato se kod Grka i zovu Ψυχοσάββατο, dušne ili zadušne subote. U Pravoslavnoj Crkvi, većina ovih zadušnih subota je u Velikom postu (korizma), i to druga, treća i četvrta subota u Velikom postu. Zatim su u subotu prije mesoposne nedjelje (nedjelja prije početka Velikog posta, spominju se već u 9.st.), pred Duhove, zatim miholjske (pred blagdan sv. Kirijaka Otšelnika 29.09.) i mitrovske (subota pred blagdan sv. Dimitrija 8.11., odnosno Mitrovdana).