Crkva danas proslavlja svetkovinu uznesenja bl. Djevice Marije u nebo, a u narodu poznatiji i kao Velika Gospa. Papa Pio XII. 1. studenoga 1950. proglasio je dogmu Marijina uznesenja u nebo svojom apostolskom konstitucijom Munificentissimus Deus. Podrijetlo svetkovine može se vezati uz proslavu posvete crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu, koja se slavila 15. kolovoza još od sredine 5. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582-602) protegnuo je to slavlje kao zapovjedno u cijelome Carstvu, a kršćani Istoka nazivali su ga Usnuće Blažene Djevice Marije (grč. Koimesis). Kršćani Rima proslavljali su Rođendan Svete Marije (tal. Natale) na isti dan od sredine 7. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I. (772-795) blagdan se naziva Uznesenjem Svete Marije. U misnoj molitvi istaknuta je vjera da je Isusova Majka dovršila tijek svojega zemnoga života a da smrt nije nad njom imala moć kakvu ima nad ostalim smrtnicima, tj. da joj je tijelo uzneseno na nebo.