Nikola je bio biskup Mire u Liciji (današnja Turska), u drugoj polovici 4. stoljeća. Izuzev činjenice njegova biskupstva, nemamo povijesno pouzdanih podataka o njegovu podrijetlu, kao ni o drugim pojedinostima iz njegovog života. Crkvena predaja kazuje da je rođen u licijskom gradu Patari, kao i to da je bio zatočen u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Također, postoji i predaja prema kojoj je on bio nazočan i na prvom ekumenskom saboru u Niceji (325. g.), gdje se oštro usprotivio – pa čak i fizički nasrnuo – na heretika Arija. Prema Prokopijevu svjedočanstvu, car Justinijan I. sagradio je crkvu u njegovu čast početkom 6. st. (Prokopije, De aedificiis 1, 6), a Bazilije Makedonski posvetio mu je i oratorij u carskoj palači oko 870. godine. Prvi papa koji će ponijeti njegovo ime na Zapadu, dao je njemu u čast sagraditi baziliku u Lateranu (oko 860. godine). Kult sv. Nikole prenesen je najprije u Njemačku, zahvaljujući bizantskoj princezi Teofaniji, supruzi kralja Otona II (973.-983.). Njegov kult iznova se raširio Italijom kada su njegovi zemni ostaci otuđeni iz Njemačke i nasilno preneseni u Bari 1087. godine, zbog čega se ovaj svetac negdje krivo naziva i sv. Nikolom iz Barija. Danas su diljem katoličkih zemalja njemu posvećene brojne crkve i župe, a Rusija, Grčka, talijanski otok Sicilija i francuska pokrajina Lorraine časte ga kao svojega zaštitnika. Život svetog Nikole prate legende još od njegova rođenja, od kojih su možda najznamenitije one o oslobođenju trojice vojskovođa koji su za vrijeme cara Konstantina pošli u Frigiju ugušiti pobunu, ili o čudesnom priskrbljivanju miraza trima neudanim djevojkama. Svetog Nikolu smatra se posebnim zaštitnikom djece, pomoraca, neudanih djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, svjećara, zidara, trgovaca, tkalaca, zatvorenika, trgovaca, putnika, bolesnika i umirućih. Kult sv. Nikole veoma je raširen u tradicijskoj kulturi Hrvata, a njegov spomendan karakterizira darivanje djece, nikolinjski ophodi – obilaženje osobe prerušene u svetog Nikolu u biskupskom ornatu s palicom i krampusa (đavola) s košarom, lancima, šibom i slično, koji dariva i nagrađuje dobru, a kažnjava ”zločestu” djecu. Hrvati u čast Nikole organiziraju brojna slavlja i župne procesije u čast ovoga sveca, a u primorju i na otocima još je uvijek prisutan i drevni pretkršćanski običaj spaljivanja barki (Komiža).