Jeanne-Marie Guyon (Madame Guyon) (1648-1717), kršćanska mističarka, autorica četrdesetak knjiga

***

Sada bismo trebali početi napuštati i predavati cijelo svoje postojanje Bogu, iz snažnog i pozitivnog uvjerenja da je događaj svakog trenutka u skladu s Njegovom neposrednom voljom i dopuštenjem te upravo onakav kakav zahtijeva naše stanje. Ovo uvjerenje će nas učiniti predanima u svemu, kadrima prihvatiti sve što se događa, ne kao od stvorenja, već kao od samog Boga.

Ali zaklinjem vas, dragi moji, koji se iskreno želite predati Bogu, da nakon što ste se dali Bogu, ništa ne uzimajte natrag. Upamtite: dar jednom darovan, više nije na raspolaganju darovatelju.

Napuštanje je stvar od najveće važnosti u našem procesu – to je ključ za naše unutarnje biće. Svatko tko istinski napusti sebe, uskoro postaje Bogom ispunjen. Moramo, stoga, ostati postojani i nepokolebljivi u predanju te ne slušati više glas prirodnog razuma. Velika vjera stvara veliko napuštanje: moramo se uzdati u Boga ”nadajući se protiv svake nade” (Rim 4,18).

Napuštanje je odbacivanje svake sebične brige kako bismo mogli biti potpuno na raspolaganju Bogu. Svi kršćani su pozvani na ovo predanje, svima je rečeno: ”Ne brinite se za sutra, jer Otac vaš nebeski zna sve što vam je potrebno” (Mt 20,25). ”Na svim putovima svojim spoznaj ga i on će upravljati staze tvoje” (Izr 3,6). ”Predaj Gospodinu putove svoje i misli će tvoje biti čvrste” (Izr 16,3). ”Predaj Gospodinu putove svoje i on će ih sam ostvariti” (Ps 36,5).

Naše napuštanje treba biti u potpunosti primijenjeno kako na vanjske tako i na unutarnje stvari, prepuštajući sve svoje brige u Božje ruke, zaboravljajući sebe i misleći samo na Njega po kojem će naše srce trajno ostati nezaokupljeno, slobodno i mirno.

Vježba se stalnim gubljenjem vlastite volje u Božjoj volji; odricanjem od svake posebne sklonosti čim se pojavi, ma koliko se činila dobrom, kako bismo mogli ostati ravnodušni prema sebi i htjeti samo ono što je Bog od vječnosti htio; sve ostavljajući, bilo za dušu ili za tijelo, bilo za vrijeme ili za vječnost; ostavljajući ono što je prošlo zaboravu, ono što će doći providnosti, i posvećujući sadašnji trenutak Bogu koji sa sobom donosi Božji vječni red.

Božja volja jednako je nepogrešiva ​​za nas koliko je neizbježna i zajednička svima. Ne pripisujmo ništa što nas zadesi stvorenju, nego gledajući na sve stvari u Bogu i gledajući na sve, izuzev naših naših grijeha, kao na ono što nepogrešivo proizlazi od Njega. Prepustite se, dakle, s obzirom na vaše vanjsko i unutarnje stanje, da budete vođeni i zbrinuti kako Bog želi.

***

Jeanne-Marie Guyon, Moyen court et très-facile de faire oraison que tous peuvent pratiquer tres-aisement, Lyon: A. Briasson, 1686, str. 13.