Prema evanđeljima, Matej je bio sin Alfejev, rodom iz Kafarnauma na obali Genezaretskog jezera. Bio je rimski poreznik, a po službi kolaboracionist i izjednačen s neprijateljima Izraela jer je prikupljao porez za okupatora. Isusovi suvremenici su stoga bili iznenađeni kad su vidjeli da ga je Isus pozvao da mu bude učenik (usp. Matej 9, 13). Matejevo evanđelje uvršteno je u kanon Novog zavjeta, a napisano je kako bi uvjerilo židovske čitatelje da je njihov očekivani Mesija došao u Isusovoj osobi. Prema crkvenoj predaji, apostol Matej ustrajno je propovijedao među Židovima 15 godina, a moguće da je njegova djelatnost uključivala i židovsku enklavu u Etiopiji, gdje se od starine posebice štuje. Od 954. godine njegove relikvije nalaze se u Salernu, u Italiji, a oko 1080. g. položene su u crkvu podignutu njemu u čast, koju je osobno posvetio papa sv. Grgur VII (1020.-1085.).