Tekla je bila ranokršćanska misionarka i propovjednica te suputnica apostola Pavla.
Ne spominje se u Novom zavjetu, ali se o njoj naširoko govori u apokrifnom spisu Djela Pavla i Tekle iz 2. stoljeća. Pravoslavna crkva ju smatra ne samo sveticom, nego i ravnom apostolima (ravnoapostolna). U Katoličkoj crkvi njezin je spomendan 23. rujna.
Tekla je slušala apostola Pavla u kući kršćana Onesifora u rodnom gradu Ikoniji (danas Konya u Turskoj) i očarana njegovom besjedom, odlučila odbaciti brak i posvetiti život Evanđelju. Optužen da ”kvari djecu”, Pavao je završio u zatvoru, a Tekla osuđena na smrt spaljivanjem na lomači, od koje se na čudotvoran način uspjela spasiti i putovati s Pavlom sve do Antiohije, gdje je propovijedala Evanđelje i ozdravljala bolesne. Bačena je divljim životinjama da ju rastrgaju u Seleukiji, ali i ovoga puta je izbjegla smrt. Kršćanska predaja joj pripisuje čudotvorne moći. Štovanje svete Tekle brzo se proširilo na Istoku, pa potom i na Zapadu. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu i crkva svete Tekle u Danilovgradu čuvaju dio njezinih relikvija.
