Ćiril je zaređen za svećenika u Carigradu, gdje je predavao filozofiju. Njegov stariji brat Mihael, nakon što je bio namjesnik slavenske provincije, zamonašio se i uzeo ime Metod. Godine 862. Rostislav, knez Moravske povjerio je braći misionarsko djelovanje među Slavenima. Njihov misionarski rad se uvelike razlikovao od misionara latinskog obreda iz Njemačke jer su se mogli prilagoditi ljudima koje su evangelizirali, darujući im novo, slavensko pismo (”ćirilicu”), prevodeći Bibliju i liturgiju na narodni jezik. Njihovu metoda inkulturacije nije dobro primljena i bila je oštro kritizirana. No, kada su u Rim donijeli navodne relikvije svetoga Klementa, papa Hadrijan II. (867.- 872.) srdačno ih je primio: ne samo da je odobrio korištenje slavenskog jezika u liturgiji, nego ih je imenovao biskupima. Ćiril je umro u Rimu 14. veljače 869. godine, a Metod se vratio na istok kao papinski izaslanik slavenskim narodima. Ali nesređena politička situacija i protivljenje njemačkih biskupa latinskog obreda uvelike su ometali njegovu službu. Papa Ivan VIII. (u. 882.) branio je Metoda, ali je na neko vrijeme obustavio upotrebu slavenskog jezika u liturgiji te ograničio Metodovu jurisdikciju. Posljednje četiri godine života sveti Metoda posvetio se prevođenju Biblije i drugih djela na slavenski jezik. Umro je 6. travnja 884. ili 885. godine, a pogrebna liturgija služena je prema grčkom, latinskom i slavenskom obredu. Ovu dvojicu svetaca papa Ivan Pavao II. proglasio je 31. prosinca 1980. godine, zajedno sa svetim Benediktom, zaštitnicima Europe.