Eutimije Veliki ( 377.- 473.), rođen je u Meliteni u Maloj Armeniji u pobožnoj obitelji plemićkog porijekla. Školovao ga melitenski biskup Otreje, potom zaredio i postavio na čelo svih samostana u Melitenskoj biskupiji. Godine 411. Eutimije se povukao u palestinsku pustinju s pustinjakom (sv.) Teoktistom. Živjeli su u spilji. S vremenom su se oko njih okupili brojni učenici, pa su spilju pretvorili u crkvu i sagradili manastir. Čudesno izlječenje Terebona, sina saracenskog poglavice Aspebeta, proširilo je slavu svetog pustinjaka Eutimija daleko izvan granica Palestine. A njegovom zaslugom obratila se carica Aelija Eudokija. Premda popularan zbog svoje svetosti, izbjegavao je ljude i slavu te živio strogim isposničkim životom.