Dana 28. ožujka Sveti Sinod Srpske pravoslavne Crkve se oglasio priopćenjem u povodu, kako stoji u dokumentu koji je potpisao predsjednik Sinode, patrijarh srpski Porfirije, ”terora na Ukrajinskom pravoslavnom crkvom”. Priopćenje prenosimo u cjelosti, kako je objavljeno na stranicama SPC.

”Ukrajinska Pravoslavna Crkva je, kao što je poznato, jedina kanonska i legalna Pravoslavna Crkva u Ukrajini, a ujedno i najveća vjerska organizacija u toj zemlji. Priznaju je sve Pravoslavne Crkve u svijetu, kao i sve nekršćanske Crkve i konfesije, dok nekanonska, raskolnička struktura koja, iako sebe naziva Pravoslavnom Crkvom Ukrajine, nema ni najosnovnije atribute crkvenosti, priznaju samo četiri pravoslavne Crkve, koje po broju svojih vjernika čine vrlo mali postotak u pravoslavnom svemiru. Naravno, čak i kad bi brojčani nesrazmjer bio u korist nekanonskoga ustroja, odnosno na štetu kanonske Crkve, to ne bi ništa promijenilo na ontološkoj razini: Crkva je Crkva, a ilegalna parasinagoga može postati Crkva samo pokajanjem i kanonskim postupkom, nikako potezom nečijeg pera.

Ukrajinska Pravoslavna Crkva nije “zaraćena strana” nego živa i djelatna Crkva Božja u jedinstvu vjere i liturgijskog zajedništva s Ruskom pravoslavnom crkvom i pravoslavnim crkvama općenito. Ratove, pravedne i nepravedne, vode države, a ne crkve. Sam tretman Crkve kao neprijatelja je monstruoznog karaktera zbog činjenice da su članovi tragično sukobljenih strana, ako su vjernici, vjernici iste Crkve.

Crkva je uvijek za mir, neprestano moli za mir i čini sve da neprijateljstvo i mržnju među ljudima i narodima zamijeni prijateljstvom i ljubavlju. Crkva ne dijeli ljude na “svoje” i “tuđe”, “domaće” i “tuđe”; nastoji u ime Boga koji je Ljubav ljubiti sve i pastoralno brinuti za spasenje duša i života svih kojima je potrebna bratska ljubav i pomoć.

Najbolji primjer takvog stava i ponašanja daje nam Ukrajinska Pravoslavna Crkva – njen prvojerarh Njegovo Blaženstvo mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Onufrije, njen episkopat, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod. Zbog toga SPC s dubokom zabrinutošću, tugom i bratskom ljubavlju gleda na ”stradanje svetaca” (Otk. 14, 12; sr. 1, 9) u Ukrajini, te na pritiske, nasilja i progone koji aktualna ukrajinska vlast djeluje protiv kanonske Crkve, a time i protiv većine vlastitih građana, s obzirom na to da se radi o najvećoj vjerskoj zajednici u zemlji.

Progoni su proteklih dana kulminirali nasilnim oduzimanjem hramova u korist pseudocrkvene raskolničke strukture, koja ima status svojevrsne ”državne Crkve” i neformalne inkvizicije. Najavljen je i nadolazeći vrhunac terora, vjerno ponavljanje sovjetskog progona Crkve – protjerivanje dvjesto pedeset redovnika i stotina profesora i studenata teologije iz Kijevo-pečerske lavre, stoljetnog duhovnog izvora i središte Svete Rusije (Svyataya Rus), krstionica istočnoslavenskog kršćanstva i pravoslavlja u modernoj Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji.

Kijevo-pečerska lavra sa svojim svetinjama nije samo simbol i središte pravoslavne Ukrajine i, šire, ”Ruskog svijeta” (kako god tko tumačio taj termin), nego i neiscrpan izvor životvorne duhovnosti za cjelokupno pravoslavlje. Štoviše, duhovno i kulturno blago Lavre iznimno je važan i vidljiv element ne samo ukrajinske i sveruske, već i svjetske kulturne baštine.

U svjetlu ovih činjenica, odluka aktualnog državnog vodstva Ukrajine o protjerivanju mitropolita Onufrija, monaškog bratstva i duhovne akademije iz Lavre nije ništa drugo nego sinonim zastrašujućeg državnog terora nad Crkvom, ali i najgrubljeg kršenje njezinih temeljnih prava, vjerskih sloboda i slobode savjesti općenito.

Ponašanje ukrajinskog državnog vrha svjedoči da je njegov stvarni – vjerojatno i krajnji – cilj brisanje povijesnog sjećanja i svih tragova izvornog pravoslavlja u Ukrajini kako bi se promijenio kod i povijesni identitet koji je Crkva mukotrpno gradila i čuvala kroz stoljeća, od svetog kneza Vladimira do danas.

Osjećajući i znajući da jedina postojeća Pravoslavna Crkva u Ukrajini, predvođena kijevskim mitropolitom Onufrijem, hrabro i smireno nosi svoj križ i s nadom se uzdiže do Kristove i svoje Golgote, uvjereni smo da će Raspeti i Uskrsli Gospodin – zbog duboke vjere, praštanje i ljubav prema svima, pa i prema neprijateljima po vlastitom izboru – da daju snagu Njegovoj Crkvi da podnese sve patnje koje treba i mora podnijeti. U isto vrijeme dižemo svoj vapijući glas protiv strašne nepravde, protiv državnog terora nad Crkvom u Ukrajini koja “vapi do neba”. Nadamo se da će crkve i vjerske zajednice, kao i institucije i organizacije koje brinu o miru, pravdi i kakvom-takvom redu u svijetu, osuditi flagrantno kršenje vjerskih prava i sloboda u Ukrajini.

Usrdno moleći Gospodina za prestanak bratoubilačkog rata u Ukrajini i za što skoriju uspostavu blaženog mira u njoj, s vjerom, nadom i ljubavlju iščekujemo pobjedu križa i Kristovo uskrsnuće nad silama tama, zlo i smrt. Križu tvome klanjamo se, Kriste, i sveto uskrsnuće tvoje slavimo.

Patrijarh srpski Porfirije,predsjednik Svetog arhijerejskog sinoda

(SPC).