U novozavjetnim zapisima nalazimo malo podataka o ovoj dvojici Isusovih učenika. Šimuna spominju sva četiri evanđelista (Matej i Marko nazivaju ga Kanaancem, dok ga Luka naziva Revniteljem /Zelotom/). Prema legendi, širio je kršćanstvo u Egiptu, Armeniji i Perziji, gdje je pretrpio okrutnu mučeničku smrt pa ga u ikonografiji obično prikazuju s pilom. Svetopisamski znalci smatraju da je Juda Tadej ili Juda Lebej zapravo Juda Jakovljev, brat apostola Jakova Mlađeg. U Ivanovom evanđelju Juda postavlja Isusu pitanje: “Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?” (14,22). Isus mu na to pitanje odgoara: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (14,23). Prema predaji, Juda Tadej propovijedao je zajedno s apostolom Šimunom Revniteljem u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, gdje je mučen i ubijen. Zbog njihovoga mučeničkog zajedništva Crkva ih slavi istoga dana. Tadeja osobito štuju u sjevernoj Europi i Poljskoj. Zaštitnik je Armenije, bolnica, bolničara i brojnih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta. Svetim apostolima Šimunu i Judi Tadeju posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Markuševec, Podgrađe kod Nijemaca, Alaginci kod Požege, Ciglena kod Bjelovara, Tinjan u Istri, Kotor kod Crikvenice, Bokanjac kod Zadra, Bezdan kod Sombora).
