Terezija iz Lisieuxa (Francuska), redovničkim imenom Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg lica (1873-1897) bila je karmelićanka devet godina. Njezina duhovnost bila je duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu, ”duhovno djetinjstvo”, kako je napisala u svojoj autobiografiji. Predlaže put svetosti kakav nije u velikim djelima, nego u svakodnevnim, neznatnim djelima činjenima iz ljubavi prema Bogu. Stoga ju se često naziva i Malom Terezijom. Razboljela se od tuberkuloze i umrla u dvadesetpetoj godini života. Njezina autobiografija objavljena poslije smrti, Povijest jedne duše, prevedena je na 35 jezika i objavljena je u nekoliko milijuna primjeraka. Papa Ivan Pavao II ju je 1997. proglasio naučiteljicom Crkve. Smatra se zaštitnicom misionara i književnika.