Nova godina naziva se Roš Hašana (početak godine), a slavi se tijekom prvih dvaju dana mjeseca tišrija, na tradicijsku obljetnicu Božjeg stvaranja svijeta. Novogodišnji dani se nazivaju i danima trubljenja, jer se obredno puše u šofar, rog obredno čiste životinje (obično ovnujski), čiji arhaični zvuk opominje vjernike na pokajanje u neposrednoj Božjoj nazočnosti. Vjernici si međusobno čestitaju blagdan riječima Šana tova (Dobra godina) i žele jedni drugima: ”Dobar upis (u knjigu života)”. Tradicijski se tada jede slatka hrana, osobito jabuke i med (da bi nova godina bila slatka i bogata) i riba s glavom (”da bismo bili glava a ne rep”), te slatki kruh načinjen u obliku sunčanoga kruga, simbola godine koja dolazi.
Religijska pismenost postala je jedna od onih fraza koje se često koriste, ali rijetko objašnjavaju. Provodeći godine vodeći radionice na tu temu u različitim europskim kontekstima, iz prve ruke sam vidio koliko malo prostora ima za ljude da se ozbiljno bave religijom kao društvenom, kulturnom i političkom silom. Prečesto se religija tretira kao privatna ekscentričnost… Pročitaj više: Zašto nemamo religijske pismenosti?
