Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 03. 07. 2022.
Prijava

Papa Franjo, ”Molitva. Dah novoga života”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2020.

Autor: Jadranka Brnčić / 16. 03. 2022.

Kršćanska sadašnjost je u biblioteci ”Ekumena” objavila tri knjige pape Franje: ovu o molitvi 2020., o kršćanskom čitanju ekoloških izazova (Naša majka Zemlja) 2021. te knjigu o bratstvu i komunikaciji među ljudima (Različiti i ujedinjeni) također 2021., sve tri u prijevodu Tomislava Kasića.

Ono što povezuje ove tri knjige način je na koji su sastavljene i odabir autora predgovora. Sve tri su kompilacije Franjinih dnevnih razmatranja kako u kapelici Doma svete Marte (gdje stanuje i gdje, kad god može, služi jutarnja euharistijska slavlja) te ulomaka vezanih uz odabranu temu iz različitih prigoda njegovih obraćanja ljudima, posebice kateheza srijedom što ih drži vjernicima ili na Trgu svetog Petra ili u dvorani Pija XII.

Doimaju se kao koherentne cjeline jer sažimlju ono najvažnije što Papa želi reći Crkvi i svijetu te što neprestance ponavlja: važnost molitve kao hrane i mjesta nadahnuća, ekološko obraćenje nužno za očuvanje našega planeta te bratstvo kao temelj opstanka ljudske vrste i onoga najboljega u čovjeku.

Predgovore su napisali: moskovski patrijarh Kiril, ekumenski patrijarh Bartolomej i nadbiskup Canterburyja Justin P. Welby, što je već po sebi također važna ekumenska poruka.

Nevelika knjiga (191 stranica u hrvatskom prijevodu) ”Moliva – Dah novog života” podijeljena je u poglavlja: Sjedinjeni s Isusom; Gdje god bio, moli Ocu; Susret koji preobražava; Jedni za druge, uvijek i neumorno; U različitosti poziva i u službi Crkvi te Dah novog života.

Iako, očekivano, papa Franjo piše o različitim aspektima molitve poznatima u tradiciji Crkve, njegov je pogled ponajprije uperen prema svrsi molitve, a ne njezinim oblicima. Iako nismo uvijek svjesni svog daha, nikada ne možemo prestati disati jer je to izvor našeg fizičkog života. Na isti način, molitva je izvor – sam dah – duhovnoga života. Svaki put kad molimo, kaže Papa, susrećemo Boga i ulazimo u potpunije sudjelovanje u njegovu životu.

Molitva je izražavanje ”da” Bogu i njegovoj ljubavi koja daje obilje života svima. Molitva je sam dah Božjega života u onome tko mu se u molitvi otvara. Stoga moliti ne znači tek ponavljanje poznatog teksta, već dopuštanje srcu da govori i bez riječi, da bude usmjereno prema Bogu s povjerenjem i pouzdanjem.

Moliti je moguće posvuda: na ulici, pri svakodnevnim poslovima ili u samotnoj šetnji. Molitva nije u suprotnosti s aktivnostima i svakodnevnim obavezama. Naprotiv, ona je ”mjesto gdje svako naše djelovanje nalazi svoj smisao, svoju svrhu i svoj mir”.

Pritom, molitva strana konkretnom životu, nije zdrava – kaže Papa. ”Molitva koja nas udaljava od konkretnosti života postaje spiritualizam ili, još gore, ritualizam. Isus, nakon što je bio očitovao svoju slavu učenicima na gori Tabor, nije želio produžiti ovaj trenutak ekstaze, nego je s njima sišao s planine i nastavio svakodnevno putovanje jer je to iskustvo trebalo ostati u njihovim srcima kao svjetlo i snaga njihove vjere, svjetlo i snaga i za dane muke koji su uslijedili.

Trenuci posvećeni boravku s Bogom oživljavaju vjeru koja nam pomaže da živimo konkretno, a to, pak, neprestano hrani molitvu. ”U tom krugu između vjere, života i molitve ostaje upaljena ova vatra kršćanske ljubavi koju Bog od nas očekuje”.

Osobine molitelja, naglašava papa Franjo, ponajprije su poniznost i ustrajnost. Ne ustrajnost u traženju onoga što želimo, nego u prihvaćanju onoga što Bog daje. A on daje sebe samoga po Duhu Svetom u nama.

Dakle, prema papi Franji, svrha molitve nije tražiti i dobiti što tražimo, nego primiti Onoga tko sve daje. Drugim riječima: preobražaj samoga molitelja.

Čovjek preobražen molitvom živi novim životom. Novi život nije samo nov u odnosu na prošlost, na prethodni život. Zapravo, ni sa čim ga ne možemo usporediti. Krist nije bio jedan od nas, nije proživio svoju muku, smrt i uskrsnuće da bi nam ”poboljšao” život, učinio ga ljepšim, ukusnijim, dužim, intenzivnijim, lakšim ili sretnijim. On je došao – kako nam je rekao – da bismo imali život u izobilju (usp. Iv 10,10). Nov život je drugi život u odnosu na naš, tj. njegov je vlastiti, sam život Božji. Sudjelovati u tom životu znači sudjelovati u ljubavi koju Bog ima prema svim ljudima i prema svem stvorenju.

Iako su riječi nedostatne – veli papa Franjo – možemo reći da je novi život otkriti sebe kao nekoga tko pripada, pripada Bogu i u njemu pripada svima.

Papa Franjo nudi citate izvučene iz povijesti duhovnosti, koji inzistiraju na potrebi neprekidne molitve kao srca kršćanskog postojanja. U svojim se meditacijama, poukama i obraćanjima referira, osim, dakako, na biblijske tekstove, i na svjedočanstva velikih molitelja Crkve: ruskoga hodočasnika (autora knjige Ispovijesti ruskog hodočasnika), Evagrija Pontijskog, Ivana Zlatoustog, Serafima Sarovskog…

Sve su to molitelji koji intimno pripadaju i tradiciji pravoslavne duhovnosti u čijem je središtu tzv. Isusova molitva ili molitva srca, molitva koja se sastoji u ponavljanju s vjerom riječi: ”Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!”. Ta jednostavna molitva malo po malo se prilagođava ritmu našeg disanja i traje cijeli dan. Nismo uvijek svjesni disanja, ali, dok smo živi, ne možemo prestati disati. Jednako kao što, dok smo svjesni sebe i svoje pripadnosti Bogu, ne možemo prestati moliti.

Predgovor moskovskog patrijarha Kirila otkriva duboki sklad između katolika i pravoslavaca u njihovu nastojanju da žive u zajedništva s Duhom Svetim. I kada molimo u skrovitosti svoje sobe, u našoj molitvi sudjeluje cijela Crkva i svijet.

Oče naš, molitva kakvoj je Isus učio, sinteza je svake molitve: dovodeći se u stanje djeteta, Isusovi učenici molitvu uvijek upućuju Ocu u zajedništvu sa svom ljudskom braćom.

Stoga patrijarh Kiril u svom predgovoru prihvaća prijedlog pape Franje da, moleći Oče naš, ne koristimo zamjenicu “ja” jer “svatko od nas prikazuje ovu molitvu našemu nebeskom Ocu u ime cijeloga čovječanstva”.

Za patrijarha je ovaj element važno istaknuti u svijetu koji trenutno prolazi kroz pravu komunikacijsku krizu. Pa dodaje: ”Po molitvi čovjek zapravo prima božansku koja mu pomaže nadvladati vlastitu sebičnost i rasti u ljubavi prema bližnjemu”.

Patrijarh Kiril se pridružuje papi Franji kada izražava svoju vjeru da molitva preobražava stvarnost. ”Molitva vršena s vjerom i postojanošću, može biti učinkovita samo ukoliko preobražava nas same i našu stvarnost”.

Doista, naš svijet, rastrgan sukobima i razdorima, ima veliku potrebu za takvom molitvom ujedinjenih kršćana.

Uvodnik

  • Duh Sveti nas potiče na promjenu i da potičemo promjene
    ”Pođimo u školu Duha Svetoga” – riječi su koje je papa Franjo izgovorio na misi održanoj na svetkovini Duhova u bazilici sv. Petra u Rimu. Riječi su to koje svi kršćani i ljudi dobre volje mogu čuti kao poziv kakav obnavlja želju da se odazovemo, da trajno iznova krećemo u školu. Stvarnost suvremenoga svijeta obilježena […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva