Muslimani na ovaj dan obilježavaju noć Lejletu’l-miradž, odnosno noć o kojoj govore i Kur’an i hadisi (= pojedinačna izreka, savjet, preporuka ili postupak proroka Muhameda, s.a.v.s.), kao o Muhamedovom noćnom putovanju (Isra) od Mekke do Kudsa u Jeruzalemu te Mi’radž, uzdignuće Božjeg poslanika do Sidretul-muntehaa (najvišega neba), koji su se prema predaji zbili u istoj noći. Na Mi’radžu je Poslanik Muhamed, a. s., uzdignut na najviše nebo, gdje je boravio u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima (anđelima). Ondje mu je objavljen i propis o namazu (molitvi pet puta na dan) koji je, prema njegovim riječima, ”Mi’radž (duhovno uzdignuće) muslimana”, kao i tri posljednja ajeta (stiha) kuran’ske sure (poglavlja) El-Bekare. Nije točno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi’radža, ali je to sigurno bilo prije Hidžre, pa se pretpostavlja da je to 26. noć islamskog mjeseca redžeba. Ova noć u tradiciji muslimana naših prostora obilježava se i kao Dan Vakifa (zakladnika, donatora).