Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 28. 11. 2022.
Prijava
El Greco - Pentecostes (1597) - Detalj (Museo del Prado)

Duh Sveti nas potiče na promjenu i da potičemo promjene

Autor: Ekumena / 07. 06. 2022.

”Pođimo u školu Duha Svetoga” – riječi su koje je papa Franjo izgovorio na misi održanoj na svetkovini Duhova u bazilici sv. Petra u Rimu. Riječi su to koje svi kršćani i ljudi dobre volje mogu čuti kao poziv kakav obnavlja želju da se odazovemo, da trajno iznova krećemo u školu.

Stvarnost suvremenoga svijeta obilježena je ranama: čovječanstvo je izmučeno pandemijom koja je odnijela milijune života i ostavila odsutnost i žalost, u brojnim dijelovima svijeta hara glad i narodi su primorani na progonstvo u Jemenu, Libanonu, u narodu Rohingya… Među ljudima se ponovno podižu zidovi na ruševinama njihovih domova i života, ratuju međusobno i braća kršćani u Ukrajini…

U takvom svijetu lako je osjećati tugu i ogorčenost, biti pesimisti u odnosu na budućnost. No, Duh nas potiče da se ne predajemo beznađu nego, naprotiv, da raspirujemo nadu. Nadu ne tek u bolju budućnost, nego i nadu kakva tješi u sadašnjosti i preobražava naše rane u opraštanje i suosjećanje.

Svjetovni nas duh potiče da se usredotočimo samo na svoje probleme i interese, na zaštitu svoje nacionalne i skupne pripadnosti te osobne sigurnosti. Duh Sveti nas, naprotiv, potiče da se otvorimo svima.

Duh liječi sjećanja, pomiruje nas s prošlošću i okreće budućnosti omogućujući nam da budemo prisutni sada i ovdje. Vodi nas da volimo stvaran, a ne idealan svijet. Mjesto na kojemu jesmo i vrijeme u kojemu živimo, mjesta su milosti.

Duh Sveti, Učitelj, uči nas početi trajno iznova, vraćajući na prvo mjesto ono što je bitno – izložiti se Božje pogledu punom ljubavi prema svakom i svima te učiti i sami tako gledati.

Duh nas poučava i podsjeća na ono što je Isus govorio, odnosno unosi u naša srca Radosnu vijest o oslobađanju Božje ikone u čovjeku, osposobljava nas za intiman odnos s Bogom te potiče na ljubav prema svakom čovjeku i svim ljudima.

Duh nas podsjeća da je bez ljubavi u temelju sve ostalo uzaludno, da postoji snaga moćnija od mržnje, a to je snaga ljubavi, ”… ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5, 5).

Duh nas potiče slušati Božji glas u sebi, potiče nas da nikada ne izgubimo povjerenje u stvorenu dobrotu čovjeka te da trajno krećemo iz početka, tako da prvi otpočnemo djelovati ne čekajući da drugi započnu te donoseći svima koje susrećemo nadu i radost.

Duh nas uči razlučivati njegov glas u sebi i u drugima, daje sve vidimo na nov način. Uči nas odakle početi, kojim putovima ići i kako hodati. Umijemo li slušati, predlagat će nam najbolji put kojim valja ići.

Duh trajno poučava Crkvu njezinoj životnoj potrebi da iziđe, da ne ostane zatvorena u sebe, da ne bude stado koje jača ogradu, nego otvoreni pašnjak kako bi se svi mogli hraniti Božjom ljepotom – kaže Papa.

Duh Sveti je duh razgovora. U nizu kriza kojima svjedočimo, neki pokušavaju pobjeći od stvarnosti skrivajući se u privatnim svjetovima, drugi se pokušavaju suočiti s time destruktivnim nasiljem, ali između sebične ravnodušnosti i nasilnog protesta postoji jedna opcija koja je uvijek moguća – dijalog.

Duh Sveti je duh mira. Mir otpočinje ljubavlju prema neprijatelju, što je dar koji se pokazao sposobnim preobraziti živote ljudi i koji valja zazivati kako bi svatko gradio mir.

Kao u koncentričnim krugovima, umijeće mira širi se od obiteljske do globalne dimenzije. Pred tim svijetom, izmučenim i u strahu od neizvjesne budućnosti, pojavljuje se prisutnost Duha Svetoga koji nam daje snagu, hrabrost i odlučnost da neumorno radimo za mir u obiteljima, u međuljudskim i međurasnim odnosima, u odnosima među kršćanima i s pripadnicima drugih religija.

Šefovi država će raditi za mir, ili neće, a sudit će im povijest. Na svakomu je od nas da širi ljubav i pobjeđuje mržnju svojim svakodnevnim djelovanjem. Naša će djeca to naučiti živjeti, a naši će unuci naučiti od njih; tako ćemo moći učiniti nešto da se svijet promijeni.

Duh nas i usred nevolja, žalosti i straha, potiče na zahvalnost. Na zahvalnost za dobro koje je uvijek prisutno, premda ne uvijek i svima vidljivo. Skriva se u malim gestama solidarnosti, u građenju mostova, u ustrajnom pouzdanju u ljudsku dobrotu.

Za blagdan Duhova u pravoslavlju je običaj da se u hramove za liturgije unosi trava te od nje pletu vijenci koji se kao blagodat čuvaju u domovima do sljedećih Duhova. Ispletimo već ovaj mjesec nove vijence zahvalnosti.

Zahvalni smo što je Pravoslavna Crkva u Makedoniji dobila svoju autokefalnost te što su krajem svibnja srpski patrijarh Porfirije i arhiepiskop ohridski i makedonski Stefan zajedno služili svetu arhijerejsku liturgiju u Skoplju. U nedjelju Duhova patrijarh je dao Tomos autokefalije arhiepikopu Stefanu u Sabornom hramu u Beogradu. Iako se katkada čini da Duh donosi podjelu, on stvara sklad.

Zahvalni smo što je, u općem zaboravu na nevolje ljudi prisiljenih da napuste svoje domove, Isusovačka službe za izbjeglice objavila knjigu Benoista de Syentya ”Treba dignuti glas – prihvat migranata, poziv na hrabrost”. Duh Sveti je duh hrabrosti koji nas tjera da se izložimo kako bismo zaštitili one koji su povrijeđeni u svom dostojanstvu, pritisnuti nepravdom ili siromaštvom.

Poučavanje Duha Svetoga čin je koji obnavlja iskustvo vjere i premošćuje udaljenosti. Uči nas prevladati ih. On je taj koji povezuje Isusov nauk sa svakim vremenom i svakom osobom te održava vjeru uvijek mladom.

Duh vraća naš um u naše srce. Duh čini da se iz onoga o čemu čujemo govoriti u evanđeljima, prijeđe na osobno poznavanje Isusa. Tako Duh mijenja naš život, čini da Isusove misli postaju naše misli.

Isusovi učenici zatvoreni u Gornjoj sobi u Jeruzalemu – muškarci i žene, zbunjeni nakon Isusove smrti i uplašeni pred prijetnjama progonstva, iskusili su snažnu prisutnost Duha i ta je prisutnost zauvijek promijenila njihove živote. A njihovi su pak životi, preobraženi snagom Duha, promijenili povijest.

I mi smo pozvani na promjenu i da promičemo promjene!

Uvodnik

  • U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva