Druga korizmena nedjelja, ili nedjelja Preobraženja, pomiče pozornost vjernika od Isusove kušnje u pustinji (prva korizmena nedjelja), prema njegovu slavnom preobraženju na gori Tabor.

Tri sinoptička evanđelja (Matej 17, 1-13; Marko 9, 2-13 i Luka 9, 28-36) donose pripovijest o Isusovu preobraženju. U svakome od njih preobraženje se zbiva nakon Isusova prvog predviđanja njegove smrti i njegova nauka o cijeni učeništva, a čin preobraženja nagovještava njegovu buduću proslavu, odnosno njegovo uskrsnuće.

U čitanjima druge korizmene nedjelje, božanski glas na planini naviješta da je Isus Sin Božji proglasom koji nalikuje onome izgovorenom na Isusovu krštenju. Ukazanje Mojsija i Ilije na planini dodatno povezuje ovu priču s iskustvom Izraelaca. Zakon i Proroke predstavljaju Mojsije i Ilija, koji zajedno s Isusom predstavljaju cjelovitost Božje Riječi.

Samo su trojica Isusovih sljedbenika prisutni su na planini preobraženja: Petar, Jakov i Ivan. Ti su učenici, prema svjedočanstvu Matejeva evanđelja, ujedno i prvi učenici koje je Isus pozvao. Trojica su identificirana kao ”unutarnji krug” Isusovih sljedbenika, od kojih će Isus tražiti da ga slijede u Getsemanski vrt neposredno prije njegova uhićenja.