Uz stotine katoličkih biskupa, na sprovodu pape emeritusa Benedikta XVI. bili su i visoki predstavnici još 20-ak kršćanskih zajednica.
Primjerice, Carigradsku patrijarhiju, prve po časti u pravoslavnom svijetu, predstavljali su mitropoliti kalcedonski Emanuel (Adamakis) i talijanski Polikarp (Stavropulos), Rusku Pravoslavnu Crkvu (RPC) mitropolit volokalamski Antonij (Sevrjuk), a Srpsku Pravoslavnu Crkvu vladika austrijsko-švicarski Andrej (Ćilerdžić).
Anglikansku zajednicu predstavljao je nadbiskup Ian Ernest, koji i inače djeluje u Rimu, pogrebu je nazočio svećenik Matthew Laferty, predstavnik metodista pri Svetoj Stolici, a svećenik Samuel Chiang predstavljao je evangelike svijeta.
Njemački luteranski biskup Heinrich Bedford-Strohm, moderator Središnjeg odbora, došao je kao predstavnik Svjetskog vijeća crkava (SVC ili WCC).
I oni nekatolički poglavari koji nisu mogli doći na sprovodnu misu očitovali su se u pravilu odmah po vijesti o Benediktovoj smrti.
Među prvima je reagirao canterburyjski nadbiskup Justin Welby. Pridružujući se žalovanju, u subotu je na Twitter nalogu objavio da je Benedikt XVI. usmjeravao ljude Kristu.
”Benedikt je bio jedan od najvećih teologa svojega vremena, odan vjeri Crkve i njezin ”odlučan branitelj”. Godine 2013. poduzeo je hrabar i ponizan korak. Odrekao se papinskog prijestolja i time priznao ljudsku slabost koja nas sve pogađa”, poručio je anglikanski primas Welby.
Nedvojbeni trag u povijesti
Izrazima sućuti papi Franji i cijeloj Katoličkoj Crkvi oglasili su se i poglavari Pravoslavnih Crkava.
Carigradski (tj. ekumenski) patrijarh Bartolomej I. (Arhontonis) napisao je da će nedvojbeno ostaviti traga u povijesti prinosi ”našeg brata” Katoličkoj Crkvi, akademskoj zajednici te ”u izgradnji mostova, što je razvidno iz njegove predanosti dijalogu, posebno s Pravoslavnom Crkvom”.
U Bartolomejevom se pismu sućuti podsjeća na posjet Benedikta XVI. Fanaru (dijelu Istanbula u kojem stoluje carigradski patrijarh) i na Bartolomejeve posjete Benediktu u Vatikanu.
I u govoru nakon liturgije u nedjelju (1. siječnja), Bartolomej je podsjetio da je Benedikt na početku svoje papinske službe posjetio Patrijarhiju i da su njih dvojica tu potpisali zajedničku deklaraciju, objavio je portal Orthodox Times.
”Benedikt XVI. bio je veliki teolog, niz godina sveučilišni profesor koji je imao pravoslavne studente, među kojima i neke (poslije) vladike. Čuo sam od Benedikta da je bolje upoznao pravoslavlje zahvaljujući tim pravoslavnim studentima”, dometnuo je Bartolomej.
Patrijarh je također rekao da je Benedikt imao hrabrosti dati ostavku samo osam godina nakon izbora za rimskog biskupa. ”Bio je dobrog zdravlja i mogao je nastaviti službu, ali je procijenio da treba predati mandat”, kazao je.
Bartolomeja, koji je bio na sprovodu pape Ivana Pavla II., Benedikt je posjetio krajem 2006. godine. Papinu nazočnost svečanostima za blagdan apostola Andrije (30. novembra) treba shvatiti u kontekstu jačanja barem međusobnog povjerenja dviju Crkava. Papa, kao nasljednik Petra, došao je carigradskom patrijarhu, nasljedniku Petrova brata Andrije.
Dvojica su se poglavara službeno i neslužbeno sastajali i prilikom Bartolomejevih boravaka na događanjima u Italiji. Primjerice, prvi put u povijesti, naravno, na poziv Pape, carigradski se patrijarh mogao obratiti Biskupskoj sinodi (u listopadu 2008. u Sikstinskoj kapeli).
Obrana tradicionalnih moralnih vrijednosti
Izražavajući sućut papi Franji i cijeloj Katoličkoj Crkvi, rumunjski patrijarh Daniel (Ciobotea) izjavio je da je 265. rimski biskup bio ”časna i poznata suvremena ličnost”, prenijela je crkvena agencija Basilica.ro.
U znatno dužoj poruci, objavljenoj na mrežnoj stranici Odjela za vanjske odnose Moskovske patrijarhije, patrijarh Kiril (Gundjajev) ističe da je ”neosporan autoritet” izvanrednog teologa Benediktu omogućio ”značajan prinos razvoju međukršćanske suradnje, svjedočenju Krista u sekulariziranom svijetu i obrani tradicionalnih moralnih vrijednosti”.
Poglavar Ruske Pravoslavne Crkve (RPC) kaže da je u nekoliko osobnih susreta s Benediktom XVI. bio svjedokom njegove ”duboke ljubavi” prema istočnom kršćanstvu i osobito ”iskrenog poštovanja” prema tradiciji ruskog pravoslavlja.
Gundjajev se s papom Ratzingerom susretao prije nego što je postao patrijarh, dok je bio vladika koji je vodio Odjel za vanjske odnose. (Prvi susret Pape i moskovskog patrijarha bio je onaj između Franje i Kirila na Kubi u veljači 2016. godine.)
U poruci ruskog patrijarha stoji i ocjena da su se za Benediktova pontifikata (2005.-2013.) odnosi između RPC-a i Katoličke Crkve značajno razvili u duhu bratske suradnje i želje za interakcijom na putu prevladavanja ponekad bolnog nasljeđa prošlosti.
Inače, o tadašnjem ozračju na svoj način govore i događaji poput onoga iz 2009., kad je, ubrzo nakon što je Kiril postao patrijarh, u Moskvi objavljena knjiga ”Europa patria spirituale / Европа – духовная родина” sastavljena od Benediktovih govora.
Zasigurno je riječ o publikaciji koja je na hrvatskom izdana pod naslovom ”Europa : Njezini sadašnji i budući temelji” (Zagreb, Verbum, dva izdanja: 2005. i 2013.). ”Kvaka” je u tome što je moskovski (su)izdavač bio RPC-ov Odjel za vanjske odnose.
Krajem 2009. patrijarh Kiril je govorio da ”naši stavovi podudaraju se u obrani morala i tradicionalnih vrijednosti u suvremenom svijetu”. Od problema u pravoslavno-katoličkim odnosima isticao je grkokatolike u Ukrajini i navodno prozelitiziranje Katoličke Crkve unutar ”kanonskog teritorija Rusije”, prenijela je agencija AsiaNews.
Ta je katolička agencija objavila i tvrdnju jeromonaha Filipa Rjabiha, drugog čovjeka Odjela za vanjske odnose, da između Benedikta i Kirila postoji ”apsolutna istovjetnost stajališta i pozicija u odnosu prema suvremenim društvenim procesima”.
Predan traganju za jedinstvom kršćana
Južnoafrički prezbiterijanski pastor Jerry Pillay, novi glavni tajnik SVC-a, u pismu kardinalu Kurtu Kochu (kojega je 2010. Benedikt postavio na čelo Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana) izražava sućut prijateljima i suradnicima pape emeritusa u Vatikanu te cijeloj Katoličkoj Crkvi.
Pillay je naglasio da je Benedikt poticao dublje razumijevanje i suradnju s različitim kršćanskim zajednicama. ”U središtu njegova duhovnog vodstva bilo je promicanje kulture mira i globalne solidarnosti”, objavljeno je u utorak na stranicama navedenog društva crkava.
Odmah nakon subotnje objave Svete Stolice o smrti Pape emeritusa, sućut je izrazio Ioan Sauca, tadašnji obnašatelj dužnosti glavnog tajnika SVC-a. Rumunjski pravoslavni svećenik istaknuo je da je Benedikt bio prvi papa iz zemlje, Njemačke, s približno istim brojem protestanata i katolika te koja je bila u samom središtu reformacije.
Na SVC-ovim stranicama stoji da je Benedikt (još kao teolog Joseph Ratzinger) bio prvi papa član nekog SVC-ova odbora. Bio je jedan od katoličkih članova Povjerenstva Vjera i ustroj (Faith and Order).
Ubrzo nakon što je Benedikt postao papa, uklonjene su dugogodišnje zapreke i 2007. godine Mješovito međunarodno povjerenstvo za katoličko-pravoslavni teološki dijalog izradilo je Ravensku deklaraciju, ”prvi korak u prevladavanju starog neslaganja oko uloge papinstva” (prvenstva).
Papa je pokazao hrabrost u svom vodstvu, spisima i izjavama te nije prestao potvrđivati ”nepovratnu duboku uključenost Katoličke Crkve u ekumenizam”, istaknuo je Sauca.
Još u veljači 2013., kad se Benedikt odrekao papinske službe, norveški luteranski svećenik Olav Fykse Tveit, tadašnji SVC-ov glavni tajnik, odao je priznanje Benediktovim prinosima ekumenizmu.
SVC je zahvalan za Benediktovu predanost traganju za jedinstvom kršćana kao uzorom za jedinstvo cijelog čovječanstva. Tveit je u pismu spomenuo Benediktovo ”partnerstvo u službi” koje je koristilo SVC-u. Također je zahvalio za Papinu potporu katoličkim predstavnicima u SVC-ovim povjerenstvima, Mješovitoj radnoj skupini Katoličke Crkve i SVC-a i inicijativama poput Globalnog kršćanskog foruma (GCF).
Na kraju izdvojimo da je aleksandrijski papa Tawadros II., poglavar (monofizitske) Koptske Pravoslavne Crkve, pozdravio Benedikta XVI. kao ”najboljeg nasljednika najboljeg prethodnika” (Ivan Pavao II.).
Ukratko, prvaci nekatoličkih crkava i kršćanskih zajednica redom su hvalili Benedikta XVI. Samo se u većim porukama uočavaju razlike u naglascima, znači hvale li se pokojnikova odanost vjeri, teološki dometi, ekumenska nastojanja, obrana tradicionalizma i/ili hrabrost (zbog odreknuća).
Mogao bi se steći dojam da nekatolički kršćanski poglavari samo što nisu uzviknuli: Santo subito.
