Blagdan svetog Blaža (Vlaha; lat. Blasius) (?-316.) slavi se prema Latinskom martirologiju na dan njegove smrti. Bio je biskup grada Sebaste u Armeniji te jedini je predstavnik Armenske crkve u rimskoj liturgiji. Biografski detalji iz života iznimno su oskudni, pa se uz sv. Blaža vežu brojne legende s mnogim nevjerojatnim događajima i pojedinostima, zbog kojih je postao jednim od najpopularnijih i najomiljenijih svetaca tijekom srednjega vijeka. Dioklecijam je za vrijeme svoje vladavine proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinija. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapodiceje. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću dijeliti utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj divljim zvijerima. One su mu donosile hranu, a on ih je za uzvrat liječio. Na Istoku se štuje 11. veljače, a na Zapadu 3. veljače. U mnogim crkvama latinskog obreda, na njegov spomendan vezuju se dvije blagoslovljene svijeće ili drže zajedno u obliku križa sv. Andrije, te se postavljaju naslonjene na grlo vjernika, tijekom čega svećenik izgovara poseban zaziv sv. Blažu za zdravlje grla (tzv. ”grličanje”). Kod nas se osobito štuje i slavi u gradu Dubrovniku, čiji je ujedno i zaštitnik.