Pojam “bezgrešnog začeća” odražava uvjerenje prema kojemu je Djevica Marija bila slobodna od izvornog ili nasljednoga grijeha od samih početka njezina života, tj. od njezina začeća. Budući da izvire od Adama, ljudski je rod zbog njegova posrnuća ili pada naslijedio i njegovu palu narav kao posljedicu grijeha. To nazivamo izvornim ili istočnim grijehom. Prema katoličkom nauku, osoba se izbavlja od izvornoga grijeha jedino svojim čvrstim prianjanjem uz Krista. Marija je, međutim, svojom jedinstvenom milošću Bogorodice bila oslobođena od izvornog grijeha, te se stoga kaže da je bezgrešno začeta.

Katolička Crkva smatra nauk o bezgrešnom začeću Marijinom dijelom autentičnog apostolskog pologa vjere, koji je po apostolima prenijet Crkvi. O njemu se dugo raspravljalo tijekom crkvene povijesti, a o tome su postojala veoma različita i nerijetko suprotstavljena mišljenja. Naposljetku je Papa Pio IX. (1846.–1878.), gotovo odmah po nastupu svojega pontifikata, 1854. godine bulom Ineffabilis Deus, od 8. prosinca 1854. godine, proglasio – prethodno posavjetovavši se s biskupima Crkve, kao i s nekoliko teoloških odbora i komisija – dogmu o Marijinu bezgrešnom začeću, a bulom se izjavljuje, objavljuje i definira da je učenje prema kojemu je “Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage izvornog grijeha, od Boga objavljeno, te ga zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano vjerovati” (H. Denzinger – P. Hünermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu [uređuje i odgovara Ivan Zirdum, UPT-Đakovo, Đakovo, 2002.] br. 2803, str. 526). Zaštiti Bezgrešne Bogorodice povjerena je i sarajevska (vrhbosanska) nadbiskupija.