Terezija iz Avile u Španjolskoj (1515-1582) bila je redovnica, mističarka i spisateljica, reformatorica redovničke zajednice karmelićana i karmelićanki. Red braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela (OCarm) rimokatolički je crkveni red što su ga u 12. stoljeću osnovali eremiti (posvećeni kontemplaciji) koji su živjeli na brdu Karmel u ondašnjoj Palestini. U 15. stoljeću utemeljena je ženska grana. Međutim, i muški i ženski ogranak Reda udaljio se od svoje prvotne karizme, pa su ga Terezija Avilska i Ivan od Križa obnovili. Red se odvojio u grane bosonogih karmelićana i klauzurnih bosonogih karmelićanki (OCD). Radi obnove Karmela, tj. njegova vraćanja skromnom življenju, kontemplaciji i askezi, Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Pritom je često zapadala u mističke zanose u kojima je dobivala uvide u božanski život ljudske duše. A tada je napisala i svoja glavna književna djela: Moj život, Put savršenosti, Zamak duše, Osnuci, kao i brojna pisma i mističku liriku. Papa Pavao VI. proglasio ju je 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Smatra se zaštitnicom Španjolske i grada Požege.