Giovanni Francesco Bernardone iz Asiza (1181-1226) poznat je kao redovnik koji je, u vrijeme kada je Crkva bila iznimno bogata, odabrao živjeti krajnje siromašno, kao brat bez svećeničkih privilegija i bez samostanskih zidina, s jedinim pravilom – Evanđeljem te u prijateljskom odnosu prema svim stvorenjima i željom za obnovom Crkve iznutra. Za razliku od drugih obnovitelja kršćanskog umijeća življenja, Crkva je prihvatila Franju i njegovu braću jer je Franjo prihvaćao crkvenu vlast. Kao putujući misionar-siromašak (tal. poverello) i lirik-vizionar kršćansku mistiku obogatio novim motivima (stigmatizacija, evanđeoska vjera, božićne jaslice). U svojim spisima sv. Franjo se služi i latinskim i narodnim jezikom, kakav se govorio u Umbriji, te ga se drži i začetnikom talijanske književnosti na narodnom jeziku. Autor Pjesme brata Sunca (tal. Cantico di frate Sole), poznate i kao Pjesme stvorenja (tal. Cantico delle creature). Najstariji dokument o Franji Asiškom alegorijska je priča Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom Siromaštinom. Život Franje Asiškog i njegove prve redovničke braće opisali su njegovi životopisi. Najpoznatiji životopis napisani još u njegovo svrijeme su: Životopis Tome Čelanskoga, Bonaventurine Legenda Maior i Legenda Minor, Peruđinska legenda te Legenda trojice drugova.
Najpoznatiji hagiografski spis su Cvjetići (tal. Fioretti), koji uključuju i Franjino propovijedanje pticama. Samo dvije godine (1228.) nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svetim, papa Pio XII. ga je 1939, zajedno s Katarinom Sijenskom, proglasio zaštitnikom Italije, a papa Ivan Pavao II. 1979. zaštitnikom ekologije. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija reda manje braće. U Redu su kroz čitavu povijest bile vrlo snažne rasprave o ispravnom obdržavanju siromaštva, pa je tako 1517. i došlo na podjele na konventualce (koji su bili za ublažavanje pravila o siromaštvu) i opservante (koji su zadržali zahtjev za strožim siromaštvom). Godine 1525. od opservanata su se odvojili kapucini (zbog još strožeg zahtjeva za neposjedovanjem materijalnih dobara). Pored njih nastao je i Treći red (trećoreci ili danas Franjevački svjetovni red), čiji članovi mogu biti i žene i muškarci i živjeti tzv. svjetovnim životom.
