Sveti Ilija je, prema Starom zavjetu, bio prorok rodom iz Tišbe, mjesta na istočnoj obali Jordana. Njegovo ime Elijahu na hebrejskom znači: ”Moj Bog je JHVH”. Nakon smrti velikih židovskih kraljeva, Davida i njegova sina Salomona, u 10. st. pr. Kr., Izrael nije opstao kao cjelovita država, nego se raspao na dva kraljevstva: Sjeverno i Južno, od kojih je svako imalo svoje kraljeve i svoj povijesni razvoj. Dok je vjera u Južnom kraljevstvu većim dijelom ostala sačuvana, u Sjevernom kraljevstvu žene iz okolnih naroda donosile su i svoje religije. Ilija je bio poznat po svojoj revnosti za Boga Izraelova i njegov kult. Živio je i djelovao u Sjevernom kraljevstvu ili Kraljevstvu Izrael u 9. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahaza čije žene su uvodile kult bogu Baalu i božici Aštarti. Prema 2 Kr 2,1, Ilija je u ognjenim kolima koji su vukli ognjeni konji u vihoru uzišao na nebu. Prorok Ilija ima vrlo važno mjesto židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, a posebice je štovan u slavenskim zemljama. U slavenskim pučkim vjerovanjima Ilija, koji odmjenjuje boga Peruna, zapovijeda gromovima i kiši, pa ga se zove i Ilijom Gromovnikom. Ilindan, kod Bošnjaka Aliđun, blagdan je koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi 20. srpnja, a u Pravoslavnoj 2. kolovoza. Ilija, zajedno sa svetim Nikolom i svetim Đorđem, pripada u najpoštovanije svetitelje među Srbima.
