Katarina Sijenska (1347-1380), rođena u Sieni (Italija), u 19. godini života je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom. U jednom viđenju Isus joj je naložio da se posveti apostolatu. Ušavši u dominikanski red, borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Deset posljednjih godina života provest će na putovanjima. Godine 1376. je s dvadesetero svojih sljedbenika pošla u Avignon k papi Grguru XI. da ga moralno prisili na povratak u Rim. u sjedište svoje biskupije. Papa ju je poslušao te se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ. Kratko pred smrt doživjela je zapadni raskol koji će trajati 40 godina. To će ju slomiti i ona 29. travnja 1380. umire u Rimu. Posmrtno su objavljene dvije njezine knjige: Pisma (Lettere, pisana 1378- 0) te Dijalog božanske providnosti ili Knjiga o božanskom nauku (Dialogo della Divina provvidenza / Libro della Divina dottrina, napisan 1378). Papa Pavao VI. Ju je 1970. proglasio naučiteljicom Crkve, a papa Ivan Pavao II. 1999. godine suzaštitnicom (uz Franju Asiškog) Europe.