Crkva se danas priprema za najradosniji kršćanski blagdan – Božić. Službama bdijenja i paljenjem božićnih drvca u pravoslavnim crkvama najavljuje se Rođenje Isusa Hrista, Spasitelja, čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj za kršćanstvo.

Na Badnji dan, ujutro, najstariji muški ukućanin siječe granu hrasta ili trešnje – božićno drvce, koje treba posjeći s tri udarca, tako da padne na istok. Badnjak je simbol drvca koje su, prema legendi, pastiri donijeli Josipu i Mariji da zapale vatru i zagriju špilju u kojoj se Isus rodio te se sada unosi u pravoslavne domove. Badnjak nagovještava i spasonosno drvo krsta (križa) Kristovog na kojem je umro. Običaj unošenja badnjaka ima i značenje kršćanskog zajedništva: vjeruje se da se ljudi okupljeni oko badnjaka griju ljubavlju i slogom, a njegovo svjetlo raznosi tamu neznanja i praznovjerja. Pod se posipa slamom, a domovi se pretvaraju u betlehemsku špilju u kojoj se rodilo Dijete Isus. U seoskim kućama slama leži tri dana, dok se u gradovima snop slame unosi u domove na sam Badnjak.

Badnji dan i Badnjak, 6. siječnja, slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju julijanski kalendar – Ruska pravoslavna crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Sveta Gora, stari kalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.