U zajedničkoj poruci ekumenski od 1. rujna 2021. patrijarh Bartolomej, papa Franjo i nadbiskup Canterburyja Justin Welby ističu važnost suradnje i vrednovanje održivosti nad kratkoročnim prednostima kao bitne dijelove našeg zajedničkog odgovora na prijetnju klimatskih promjena i degradacije okoliša.

 *** 

Prošlo je više od godinu dana kako smo iskusili razorne posljedice globalne pandemije –

svi mi, bili siromašni ili bogati, slabi ili jaki. Neki su bili zaštićeniji ili ranjiviji od drugih, ali zaraza koja se brzo širila, značila je da smo ovisili jedni o drugima u svojim nastojanjima da ostanemo sigurni. Shvatili smo da, suočavajući se s ovom svjetskom katastrofom, nitko nije siguran dok svi nisu sigurni, da naši postupci doista utječu jedni na druge i da ono što radimo danas utječe na ono što će se dogoditi sutra.

Ovo nisu nove lekcije, ali morali smo se s njima suočiti iznova. Da ne izgubimo ovaj trenutak. Moramo odlučiti kakav svijet želimo ostaviti budućim generacijama. Bog nalaže: ”Odaberite život da živite vi i vaša djeca” (Pnz 30, 19). Moramo odlučiti živjeti drugačije; moramo izabrati život.

Mnogi kršćani rujan slave kao vrijeme prisjećanja na Stvaranje, prigodu za molitvu i brigu za Božje stvorenje. Dok se svjetski lideri pripremaju za sastanak u studenom u Glasgowu kako bi razmotrili budućnost našeg planeta, molimo se za njih i razmatramo koje sve odabire svi moramo napraviti. U skladu s tim, kao vođe naših Crkava, pozivamo svakoga, bez obzira na njegovo uvjerenje ili svjetonazor, da nastoji slušati vapaj zemlje i siromašnih ljudi, ispita svoje ponašanje i obeća smislene žrtve za dobrobit zemlje koja nam je Bog dao.

Važnost održivosti

U našoj zajedničkoj kršćanskoj tradiciji, Sveto pismo i sveci nude prosvjetljujuće perspektive za razumijevanje stvarnosti sadašnjeg trenutka i obećanja nečega većeg od onoga što vidimo u ovom trenutku. Koncept upravljanja – individualnom i kolektivnom odgovornošću za naš Bogom danu zadužbinu – predstavlja vitalno polazište za društvenu, ekonomsku i ekološku održivost. U Novom zavjetu čitamo o bogatom i ludom čovjeku koji skladišti veliko bogatstvo žita, a zaboravlja na svoj konačni kraj (Lk 12, 13-21). Učimo od rasipnog sina koji ranije preuzima nasljedstvo, samo da ga prokocka i ostane gladan (Lk 15, 11-32). Upozoreni smo da ne prihvaćamo kratkoročne i naizgled jeftine gradnje na pijesku, umjesto da gradimo na stijeni kako bi naš zajednički dom izdržao oluje (Mt 7, 24-27). Ove nas priče pozivaju da usvojimo širi pogled i prepoznamo svoje mjesto u proširenoj priči o čovječanstvu.

No, mi smo krenuli u suprotnom smjeru. Maksimalno smo povećali vlastiti interes na račun budućih generacija. Koncentriranjem na naše bogatstvo otkrivamo da se dugotrajna imovina, uključujući i blagodat prirode, iscrpljuje radi kratkotrajne prednosti. Tehnologija je otvorila nove mogućnosti napretka, ali i gomilanja neograničenog bogatstva, a mnogi od nas ponašaju se na način koji pokazuje malo brige za druge ljude ili ograničenja planeta. Priroda je otporna, ali ipak nježna. Već smo svjedoci posljedica našeg odbijanja da ju štitimo i čuvamo (Post 2, 15). Sada, u ovom trenutku, imamo prigodu pokajati se, odlučno se okrenuti, krenuti u suprotnom smjeru. Umjesto traženja sebične dobiti, moramo težiti velikodušnosti i poštenju u načinima na koji živimo, radimo i koristimo novac.

Utjecaj na ljude koji žive u siromaštvu

Trenutna klimatska kriza dovoljno govori o tome tko smo i kako gledamo i odnosimo se prema Božjem stvorenju. Stojimo pred oštrom pravdom: gubitak biološke raznolikosti, degradacija okoliša i klimatske promjene neizbježne su posljedice naših postupaka jer smo pohlepno konzumirali više zemaljskih resursa nego što planet može izdržati. No, suočeni smo i s dubokom nepravdom: ljudi koji snose najkatastrofalnije posljedice ovih zlostavljanja, najsiromašniji su na planeti i najmanje su odgovorni za njihovo izazivanje. Služimo Bogu pravde, koji uživa u stvaranju i stvara svaku osobu na Božju sliku, ali i čuje vapaj siromašnih ljudi. U skladu s tim, u nama je urođen poziv da odgovorimo s tjeskobom kada vidimo takvu razornu nepravdu.

Danas plaćamo cijenu. Ekstremni vremenski uvjeti i prirodne katastrofe posljednjih mjeseci ponovno nam, velikom snagom i uz veliku ljudsku cijenu, otkrivaju da klimatske promjene nisu samo budući izazov, već trenutno i hitno pitanje preživljavanja. Raširene poplave, požari i suše prijete čitavim kontinentima. Razina mora raste, prisiljavajući čitave zajednice na preseljenje; ciklone uništavaju čitave regije uništavajući živote i sredstva za život. Voda je postala oskudna, a zalihe hrane nesigurne, uzrokujući sukobe i raseljavanje milijuna ljudi. To smo već vidjeli na mjestima gdje se ljudi oslanjaju na mala poljoprivredna gospodarstva. Danas to vidimo u industrijski razvijenijim zemljama u kojima čak ni sofisticirana infrastruktura ne može u potpunosti spriječiti razorno uništenje.

Sutra bi moglo biti još gore. Današnja djeca i tinejdžeri suočit će se s katastrofalnim posljedicama ako sada, kao ”suradnici s Bogom” (Post 2, 4-7), ne preuzmemo odgovornost za održavanje našeg svijeta. Često nam se javljaju mladi ljudi koji razumiju da im je budućnost ugrožena. Za njihovo dobro, moramo odlučiti jesti, putovati, trošiti, ulagati i živjeti drugačije, ne misleći samo na neposredne interese i dobitke, nego i na buduće dobrobiti. Kajemo se za grijehe naše generacije. Stojimo uz naše mlađe sestre i braću diljem svijeta u predanoj molitvi i predanom djelovanju za budućnost koja će više odgovarati obećanjima Božjim.

Imperativ suradnje 

Tijekom pandemije naučili smo koliko smo ranjivi. Naši su se društveni sustavi potrošeni i otkrili smo da ne možemo sve kontrolirati. Moramo priznati da načini na koje koristimo novac i organiziramo svoja društva nisu bili od koristi svima. Smatramo se slabima i tjeskobnima, zahvaćenima nizom kriza: zdravstvenom, ekološkom, prehrambenom, ekonomskom i društveno, koje su sve duboko povezane.

Ove krize stavljaju pred nas izbor. U jedinstvenoj smo poziciji ili im se obratiti kratkovidnošću i profiterstvom ili to iskoristiti kao prigodu za obraćenje i preobrazbu. Ako razmišljamo o čovječanstvu kao obitelji i zajedno radimo na budućnosti temeljenoj na općem dobru, mogli bismo se naći u vrlo drugačijem svijetu. Zajedno možemo podijeliti viziju života u kojoj svi cvjetaju. Zajedno možemo odlučiti djelovati s ljubavlju, u pravednosti i milosrđu. Zajedno s najugroženijima možemo koračati prema pravednijem i ispunjenijem društvu.

Ali to uključuje uvođenje promjena. Svatko od nas, pojedinačno, mora preuzeti odgovornost za načine na koje koristimo svoje resurse. Ovaj put zahtijeva sve tješnju suradnju svih crkava u njihovoj predanosti brizi za stvorenje. Zajedno, kao zajednice, crkve, gradovi i nacije, moramo promijeniti put te otkrivati nove načine zajedničkog rada na rušenju tradicionalnih barijera među ljudima, prestati natjecati se za resurse i početi surađivati.

Onima s dalekosežnijim odgovornostima – u vlasti, tvrtkama, u zapošljavanju ljudi ili u ulaganju sredstava – kažemo: birajte profit usmjeren na ljude; podnesite kratkoročna odricanja kako biste zaštitili našu budućnost; postanite lideri u prijelazu u pravedna i održiva gospodarstva. ”Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati” (Lk 12, 48).

Ovo je prvi put da se nas troje osjećamo prisiljenima zajedno rješavati hitnost ekološke održivosti, njezin utjecaj na trajno siromaštvo i važnost globalne suradnje. Zajedno, u ime naših zajednica, apeliramo na srce i um svakog kršćanina, svakog vjernika i svake osobe dobre volje. Molimo se za naše vođe koji će se okupiti u Glasgowu kako bi odlučili o budućnosti našeg planeta i njegovih ljudi. Opet se prisjećamo Svetog pisma: ”Biraj život da živiš ti i tvoja djeca” (Pnz 30, 19). Odabrati život znači žrtvovati se i vježbati se u uzdržljivosti.

Svi mi – tko god i gdje bili – možemo igrati ulogu u promjeni našega kolektivnog odgovora na neviđenu prijetnju klimatskim promjenama i degradacijom okoliša.

Briga za Božje stvorenje duhovna je zadaća kakva zahtijeva odgovor predanog angažmana. Ovo je kritičan trenutak. O tome ovisi budućnost naše djece i budućnost našega zajedničkog doma.

Ekumenski patrijarh
Bartolomej

Papa
Franjo

Nadbikup Canterburyja
Justin

1. rujna 2021.