Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 07. 12. 2022.
Prijava

Tekst Biblije i zajednica

Autor: Jadranka Brnčić

Aproprijacija ma kojega teksta, pa tako i biblijskoga, ne ide bez prethodnoga distanciranja.

Prvo distanciranje događa se između teksta i njegova autora: jednom napisan, tekst dobiva određenu samostalnost u odnosu na svog autora i otpočinje vlastit život značenja. Drugo je distanciranje između teksta i njegovih kasnijih čitatelja – njihovo je uvažavati svijet teksta u njegovoj promjenjivosti.

Polazeći od svoje situacije, čovjek je pozvan otkriti nova značenja u skladu s temeljnim značenjem koje tekst otvara. Problem smisla na jezičnoj razini postaje smislom koji nekome treba biti upućen.

Autorova intencija ostaje dio hermeneutičkoga lûka, ali ima drugu sudbinu od tekstualnoga smisla: ovakva dinamika teksta hrani se sviješću o nedovršenosti iskazanoga i o nemogućnosti potpune iskazivosti, što traži od čitatelja i čitateljske zajednice da bude refigurirano i dovršavano.

Iako su metode literarne i povijesne analize nužne za interpretaciju tekstova, pa tako i biblijskih, njihovo značenje može biti potpuno shvaćeno samo kad je aktualizirano u životu čitatelja koji ga prihvaća, odnosno u zajednici onih kojima su ti tekstovi i upućeni. Tekst, dakle, zahtijeva svoje neprestano, opetovano ispunjenje u čitalačkoj zajednici.

Postoji jedinstvo teksta i zajednice, odnosno recipročni odnos između čitanja i samoprepoznavanja identiteta zajednice. Biblijski tekstovi su tekstovi koji utemeljuju zajednicu čitatelja, a njihova interpretacija tekstova – povijesni identitet zajednice.

Ili, drugim riječima, u pojam ”identitet zajednice” ulazi njezina sposobnost da sebe smjesti kao određenu, konkretnu zajednicu prepoznatu u povijesnom kontinuumu.

Interpretativan rad današnjega čitatelja upisuje u neprestan rad susljednih reinterpretacija u tradiciji te na to kako one tvore interpretativnu zajednicu, tj. zajednicu kojoj su ti tekstovi i upućeni s pozivom: otkrivati nova značenja i poticaje na djelovanje u skladu s temeljnim značenjem koje pokazuje tekst.

Biblija i njezini komentari u kršćanskoj tradiciji imaju svoje povlašteno mjesto unutar konkretnih, povijesnih zajednica, odnosno čitalačkim i interpretativnim zajednicama.

Uzajaman odnos teksta i zajednice događa se unutar hermeneutičkog kruga, unutar dvostrukog kretanja između teksta i zajednice: ne posvećuje se samo zajednica čitanju Biblije, nego i Biblija utemeljuje i održava zajednicu.

Zajednica je stvorena i prepoznaje se kao zajednica vjere upravo posredstvom čitanja i nastojanja oko interpretacije i primjene biblijskoga teksta na vlastiti život te stoga taj tekst i drži ”svetim”. Jednako tako i tekst, zapravo, opstoji zahvaljujući zajednici koja ga čita i kojoj on daje oblik.

Takav hermeneutički krug funkcionira tako da zajednica interpretirajući biblijski tekst interpretira zapravo samu sebe. U tradicionalnom kršćanstvu u takvom su uzajamnom odnosu Pismo i tradicija (predaja).

Recipročnost teksta i zajednice događa se unutar determinirane strukture, determinirane ne samo smislom teksta nego i statusom zajednice.

Naime, iako se život teksta ”rađa” komunikacijom među osobama, dakle, u zajednici, sama se zajednica stvara na temelju svijesti da nije ona autor teksta, odnosno da nije autonomna, nego da sebe prima i prepoznaje posredstvom teksta.

Posrednica i tumač teksta, zajednica svoj odnos s tekstom živi kao heteronoman. Između zajednice i teksta, međutim, postoji asimetrija: tekst zajednici dolazi ”izvana” istodobno utemeljujući njezin smisao.

Drugim riječima: tekst izražava ljudsko iskustvo zajednice, ali i više od toga – izražava, bolje rečeno posreduje smisao toga iskustva produbljujući tako subjektivitet zajednice. I upravo zbog toga zajednica nastoji sačuvati tekst i prenositi ga iz naraštaja u naraštaj. 

Ulog hermeneutičkoga kruga u čitanju Biblije, po kojemu hipotetsko čitanje može postati ”stvarnim” čitanjem, preobražava se u vjeru. Vjerovati znači ponajprije vjerovati riječima drugog: teksta, svjedočanstva, osobe.

No poput osoba koje svjedoče, i biblijski je tekst višeglasan te biva čitan na više razina: interpretacija može biti alegorijska, povijesno-kritička (dijakronijska i sinkronijska), strukturalistička, psihoanalitička, ideološko-kritička (teologija oslobođenja, feminističke egzegeza), književno-kritička (semantička, lingvistička, retorička, narativna) – da nabrojimo tek najpoznatije.

Potom biblijski se tekst može čitati na više razina i s obzirom na namjenu – egzegetsku, katehetsku, liturgijsku, molitvenu, ali i s obzirom na vlastitost diskursa koji je i sam višeglasan te nužno poziva i na višeglasnu recepciju i na opetovanu recepciju koja svaki put otkriva novi sloj, naglasak teksta ili novu mogućnost samorazumijevanja pred njim.

Broj mogućih interpretacija, međutim, ograničen je regulativnom interpretacijom zajednice: uvažavanjem povijesti interpretacija te polifonijom interpretacija unutar konkretne zajednice koja čita biblijske tekstove i tumači ih samoj sebi.

Ni jedna interpretacija ne može pretendirati na totalnu i isključivu valjanost – interpretaciju biblijskoga teksta čini ukupnost svih mogućih njegovih interpretacija kakva je analogna polifonom skladu među glasovima u dijalogu.

No uskladiti glasove u recepcijsku polifoniju i nije tako jednostavno. Unatoč autoritetu što ga crkveno učenje uspostavlja nastojeći biblijske egzegeze neprestano ovjeravati u teološkom tumačenju biblijskoga teksta, vjernička zajednica biva izložena različitim utjecajima ”izvana”.

Zajednica je diskurzivan dijaloški prostor u kojem se sukobljuju socijalne, institucijske, generacijske, interesne i diskurzivne težnje. Ona tvori konfliktno i pokretljivo polje.

U komunikacijskom događaju zajednica integrira mnoštvo diskurzivnih svjetova. Kontekst u kojem se one prepleću, s jedne strane, ugrožava komunikaciju, a, s druge strane, ujedno ju i omogućuje jer ju snabdijeva pravilima i očekivanjima.

Vjerske zajednice su zapravo diskurzivne zajednice uvjetovane etničkim, nacionalnim, klasnim, rasnim, spolnim i rodnim, dobnim i strukovnim izborima koji se nameću u danoj komunikacijskoj situaciji.

Nepredvidljivost učinaka sraza različitih značenjskih prostora u diskurzivnoj zajednici uzrokuje dvostrukost njezina značenja koji u sebi paradoksalno objedinjuje istodobno isključivanje i uključivanje članova.

Činjenica da je isti tekst stvorio niz različitih konfesionalnih zajednica potvrđuje dvosmjerno kretanje između zajednice i teksta u kojem različite zajednice različito interpretiraju isti tekst i njegove prethodne interpretacije.

No mnoštvo interpretacija ne završava radikalnim raspršivanjem jer su sve interpretativne zajednice i dalje referiraju na isti temelj u tekstu – on ne samo da im prethodi nego ih, unatoč njihove različitosti i proturječnosti, i objedinjuje jer im je izvor, jer je on, tekst, na neki način prvi odabrao svaku od zajednica.

Samo je u Bibliji temelj ne samo svake eklezijalne, nego i mjesne crkvene zajednice te, dakako, i mogućega ekumenizma među kršćanskim zajednicama, tj. različitim konfesionalnim Crkvama.

Objavljeno u: Biblija
Oznake:

Uvodnik

  • U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva