Ivan Zlatousti ili Ivan Antiohijski (oko 349.-407.), bio je carigradski patrijarh te jedan od najvećih crkvenih naučitelja. Bio je iznimno dobro obrazovan; proučavao je retoriku pod Libanijem, jednim od najpoznatijih govornika svog vremena. Potom je kao redovnik, propovjednik i svećenik desetak godina djelovao u Siriji. Zbog svojih blistavih propovijedi i umijeća tumačenja Pisma, zaslužio je titulu Krizostom, Zlatousti. Godine 397. umire Nektarije, carigradski nadbiskup, a nakon žestoke borbe za njegova nasljednika, car Arkadije izabire Ivana, što će biti potez koji će trajno obilježiti i zagorčati njegov život. Upravljat će Crkvom s velikom snagom, boreći se protiv izopačenosti i razuzdanosti moćnika, čineći si mnoge neprijatelje na dvoru. Kritizirao je bogate da ne dijele svoje bogatstvo, borio se za reformu svećenstva, spriječio prodaju crkvenih službi, pozivao na vjernost u braku, poticao praksu pravde i dobročinstva. Revidirao je i grčku liturgiju. Budući da su njegove propovijedi zagovarale promjenu u njihovim životima, neki plemići i biskupi radili su na njegovu trajnom uklanjanju: dva puta je protjeran iz vlastite biskupije, a tijekom drugog premještaja u Pitiju na Crnom moru (današnja Pitsunda u Abhaziji), umire na putu 14. rujna 407. u Komani uz Crno more. Prema predaji, njegove posljednje riječi bile su: ”Doxa to Theo pantôn eneke” (”Slava Bogu u svim stvarima!”). Kao svetac slavljen je i u Katoličkoj i u Pravoslavnoj crkvi, a osobito je čašćen u Koptskoj crkvi.