Efrem Sirijac ili Sirac (?305-373) bio je đakon i teolog, naučitelj Crkve, najznačajniji crkveni otac sirijske tradicije. U Edessi je postavio temelje teološkoj školi, prigrlio asketski i kontemplativan život, propovijedao i pisao biblijske komentare i pjesme. Kada su ga htjeli postaviti za biskupa, pravio se ludim, pa su ga ostavili na miru. Pripada među prve kršćanske himnografe, zbog čega je i danas u siro-antiohijskom obredu slavljen kao ”harfa Duha Svetoga”.