Katolička Crkva 29. rujna proslavlja blagdan trojice arkanđela koji se imenom spominju u Bibliji: Mihael, Gabriel i Rafael, a koji imaju posebice važno mjesto u kršćanskoj tradiciji. Izvorna značenja njihovih imena zapravo su sažeti iskazi vjere (Mihael = Tko je kao Bog?; Gabriel = Bog je jak!; Rafael = Bog iscjeljuje, liječi), a uveliko objavljuju i njihovu ulogu i značenje. Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je još u 4. stoljeću. Mihael je vođa Božje vojske tijekom Luciferove pobune. Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj. Stari pisci su ga nazivali ”procjeniteljem duša” na posljednjem sudu, a ikonografi obično prikazivali s vagom u ruci. Štovanje arhanđela Mihaela zajedničko je muslimanima, kršćanima i Židovima, a o njemu postoje zapisi u sve tri religije i kulture. Općenito se smatra anđelom čuvarom Izraela, čuvarom i zaštitnikom Crkve.

Gabriel je poseban Božji glasnik, a ukazao se proroku Danielu kako bi objasnio prorokove vizije koje se odnose na Mesiju (Daniel 8,16-26; 9,21-27), pojavio se i Zahariji u Hramu kako bi najavio rođenje njegova sina Ivana Krstitelja, onijemivši ga zbog njegove nevjere (Luka 1,11-20), a ukazao se i Djevici Mariji navijestivši rođenje Isusovo (Luka 1,26-38). Rafael je jedan od sedam anđela koji stoje pred Božjim prijestoljem. Glavni lik u deutero-kanonskoj knjizi o Tobiji, gdje se pripovijeda kako putuje s Tobijom i liječi njegovu sljepoću; otuda i njegova povezanost s putnicima, mladima, sljepoćom, iscjeliteljima i iscjeliteljima. Tradicionalno se smatra silom koja stoji iza iscjeliteljske moći bazena koji se spominje u Ivanu 5, 1-4.