Blagdan koji se u grkokatoličkoj tradiciji naziva blagdanom Sveta tri svetitelja i slavi 14. 2., u pravoslavnoj se tradiciji naziva blagdanom Trojice Jerarha. Blagdan se odnosi na tri svetitelja iz 4. i 5. stoljeća: Vasilije Veliki (Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Hrizostom / Ivan Zlatousti). Ovi “stupovi vjere”, kako ih se često naziva, zadužili su cijeli kršćanski svijet svojom obranom božanstva Isusa Krista, kao i njihovom vještom artikulacijom nauka o Presvetom Trojstvu. Zbog svog izvanrednog pastoralnog i teološkog umijeća nazivaju se još i Veliki jerarsi, odnosno Univerzalni učitelji. Crkva ih proslavlja kao posude Božje milosti, jer nisu bili samo episkopi i teolozi, nego i asketi, posvećeni Duhom Svetim. Tijekom 11. st. u Carigradu su rasli sporovi o tome koji je od trojice jerarha najveći: jedni su preferirali svetog Vasilija, drugi častili svetog Grgura Bogoslova, dok je treća skupina uzvisivala svetog Ivana Hrizostoma. Razdor među kršćanima se toliko povećao i produbljivao, da su pojedini sebe nazivali bazilijancima, drugi gregorijancima, a treći jovanovcima. Predaja kaže da su se tri jerarha 1084. godine zajedno ukazala sv. Jovanu, episkopu Euhaitskom, poručivši mu da su oni jednaki pred Bogom: “Među nama nema podjela, niti ikakva suprotstavljanja”. Naredili su da se prepirke prekinu i da se njihova zajednička slava proslavlja na isti dan. Episkop Jovan potom je odabrao jedinstven dan za njihovu zajedničku svetkovinu, čime je okončan prijepor i ponovno uspostavljen mir.