Sveti Bonaventura (Ivan Fidanza) (oko1221-1274) bio je franjevački teolog, kardinal i crkveni naučitelj. U djetinjstvu je prebolio tešku bolest tijekom koje se njegova majka zavjetovala sv. Franji, a mladi Ivan bio je odgojen i školovao se u franjevačkom samostanu u rodnome gradu. Odatle je 1236. godine otišao na studij u Pariz gdje je postigao doktorat iz filozofije. S 25 godina ulazi u franjevački samostan gdje je dobio ime Bonaventura i pod tim imenom ušao u povijest svoga reda i Crkve, a petnaest godina potom biva izabran za generala reda na punih 17 godina, od 1257. do 1274. godine. Iza sebe je ostavio 45 pisanih teoloških i mističkih djela, a Crkva ga zbog uzvišenosti nauka drži svojim naučiteljem. Njegova su djela imala veliki utjecaj na duhovnost, ali i na cjelokupno bogoslovlje. Prije smrti odrekao se službe upravljanja franjevačkim redom. Umro je u Lyonu, na zasjedanju Drugoga lionskog sabora, a Papa Grgur X. održao je žalobni govor. Papa Siksto IV. proglasio ga je 1482. svecem, a Siksto V. 1588. crkvenim naučiteljem. Zbog velike učenosti smatra se zaštitnikom teologa, filozofa i znanstvenika.