Srodnik apostola Pavla, i Židov od onih Židova, koji življahu po grčkim područjima. Bijaše Stjepan prvi od sedam đakona, koje apostoli sveti zarediše i postaviše u službu oko pomaganja siromašnih u Jeruzalemu. Zato se i prozva arhiđakonom. Silom vjere svoje Stjepan činjaše čudesa velika među ljudima. Zlobni Židovi prepirahu se s njim, no bivahu uvijek pobjeđivani njegovom mudrošću i silom Duha, koji kroz njega djelovaše. Tada posramljeni Židovi uzbuniše i narod i starješine narodne protiv nevinog Stjepana, klevećući ga da je hulio na Boga i na Mojsija. Brzo nađoše lažne svjedoke koji to potvrdiše. Tada Stjepan stade pred narod, i svi vidješe lice njegovo ”kao lice anđela” (Dj 6, 15), to jest lice mu bijaše ozareno nebeskom svjetlošću kao negda Mojsiju, kad je s Bogom govorio. I otvori Stjepan usta svoja i nabroji mnoga dobročinstva i čudesa Božja, koja Bog učini u prošlosti narodu izraelskom, kao i mnoge zločine i protivljenja Bogu od strane toga naroda. Naročito ih optuži za ubojstvo Krista Gospodina nazvavši ih „izdajnicima i krvnicima“ (Dj 7, 12). I dok oni škrgutahu zubima, Stjepan pogleda i vidje nebo otvoreno i slavu Božju. I to što vide, on objavi Židovima: ”Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji s desne strane Boga” (Dj 7, 56). Tada ga pakosnici izvedoše van grada i ubiše kamenjem. Među mučiteljima njegovim bijaše i njegov srodnik Savao, kasnije apostol Pavao. U to vrijeme stajaše u daljini na nekom kamenu Presveta Bogorodica sa sv. Ivanom Apostolom i gledaše mučeništvo ovoga prvog mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za Stjepana. To se dogodilo godinu dana poslije silaska Duha Svetoga na apostole. Tijelo sv. Stjepana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamaliel, knez židovski i tajni kršćanin. Tako slavno skonča ovaj prvenac među mučenicima kršćanskim i preseli se u Carstvo Krista Boga.