Božić se slavi kao spomen na dan rođenja Isusa Hrista (Krista), Sina Božjeg, te ujedno i kao praznik rođenja novog života, djece i djetinjstva, roditeljstva (očinstva i materinstva). Svrha božićnih obreda i običaja jest biti molitva Bogu da sačuva i uveća obitelj, porodicu i imanje te da daruje izobilje duhovne radosti.

Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnom hramovima objavljujući Isusovo rođenje. Ukućani se svečano odijevaju i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Poslije službe prima se antidor (nafora) kao prva hrana poslije svetoga pričešća (pričesti).

Na Božić, rano prije podne, prema starim običajima, u kuću dolazi gost („polozajnik“) koji se posebice dočekuje u domu. On predstavlja one mudrace koji su pratili zvijezdu s Istoka i došli na poklonjenje (pokloniti se) novorođenom Hristu. Kao što kršćani vjeruju da s Hristovim rođenjem dolazi izbavljenje i spasenje, tako ukućani vjeruju da ulaskom dragoga gosta u kuću ulazi radost i sreća za cijelu godinu.

Kršćani se (od Božića do Bogojavljenja) pozdravljaju riječima „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju:” Vaistinu se rodi!”.