Nakon što mu je bila odrubljena glava, učenici su tijelo Ivana Krstitelja pokopali u samarićanskom gradu Sebasti, a njegovu časnu glavu Herodijada je skrila na nečistom mjestu. Prema predaji, sveta Ivana, supruga Herodova upravitelja Huze (Luka 8, 3), uzela je svete moći (relikviju) u tajnosti, pohranila je u posudu i zakopala na Herodovu posjedu na Maslinskoj gori. Taj posjed je potom dopao u vlasništvo jednoga časnika, koji se kasnije zamonašio pod imenom Inocent, a na tom mjestu je sagradio crkvicu i ćeliju. Kada su počeli kopati temelje, otkrili su ondje vrč s časnom glavom Ivana Krstitelja, što označava prvo obretenje ili našašće Pretečine glave.
Inocent je čuvao relikviju s velikom pobožnošću, ali u strahu da će ona biti zloupotrijebljena od strane nevjernika, sakrio ju na istom području gdje je i otkrivena. Nakon Inocentove smrti, crkva je bila zapuštena i na kraju uništena. Predaja dalje kazuje da se Preteča dvaput ukazao dvojici redovnika koji su putovali u Jeruzalem na hodočašće u vrijeme cara Konstantina Velikog (4. st.). Redovnici su na temelju objave otkrili svetu relikviju te su je odnijeli natrag u svoj samostan u vreći od devine dlake. Tijekom putovanja susreli su nekog lončara, olako mu povjerivši dragocjeni teret. Lončar je nastavio svojim putem, nesvjestan onoga što nosi, ali mu se Preteča ukazao i naložio da bježi i da se skrije od nemarnih i indolentnih redovnika. Lončar je relikviju pohranio u vrč za vodu, brižno se i s poštovanjem prema njoj ophodio, predavši je svojoj sestri prije nego što je umro.
Pretečinu glavu čuvali su i štovali vjerni kršćani sve dok ona nije došla u posjed svećenika Eustatija, sljedbenika arijevstva. Nakon nekoliko kontroverzi i pokušaja zloporabe relikvije, Eustatije ju je sakrio u jednoj špilji blizu Emese. Ondje su se potom naselili bogobojazni monasi, koji su na tom mjestu osnovali manastir. Sveti Ivan Krstitelj ukazao se arhimandritu Marcelu 452. godine, otkrivši točno mjesto na kojemu je bila skrivena relikvija. To je poznato kao drugo obretenje ili našašće Pretečine glave, nakon čega je ona najprije odnesena u Emesu, a potom u Carigrad.
