Prema Općem rimskom kalendaru, a također i prema kalendarima Grčke i Ruske pravoslavne crkve i Anglikanske crkve, na ovaj dan proslavlja se događaj iz Isusova djetinjstva, kada su Josip i Marija – poštujući propise Mojsijeva Zakona (usp. Lk 2, 22–40; Izl 13, 2. 12; Lev 12, 6–8) – obredno prikazali Isusa u jeruzalemskom Hramu. U Hramu se zatekao i starac Šimun (3. veljače), ondašnji Veliki svećenik, pozdravljajući ih i izgovarajući molitvu koja će ostati upamćena kao Nunc Dimittis (lat. ”Otpusti sada [slugu svojega]”), a proročica Ana (3. veljače) navijestila je otkupljenje Jeruzalema. Na ovaj blagdan blagoslivljaju se i svijeće koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama, pa mu otuda potječe i narodni naziv – Svijećnica.

U Istočnoj crkvi ovaj dan zove se blagdan Susreta Gospodnjega, blagdan kojim se slavi susret Boga i čovjeka, Novoga i Staroga zavjeta. Stari zavjet i čovječanstvo predstavljani su svetim starcem, pravednikom Šimunom, ondašnjim svećenikom u jeruzalemskom Hramu, koji je dijete Isusa primio na ruke te u njemu prepoznao ispunjenje Staroga zavjeta i svih proročanstava. Na ovaj blagdan blagoslivljaju se i pale svijeće svjedočeći zajedno sa Šimunom, prosvjetljenje i posvećenje vlastitih života. Pravoslavni blagdan slave 14.2.