Ove dvije svetice zajedno su podnijele mučeništvo tijekom progona kršćana u vrijeme rimskoga cara Septimija Severa (145. – 211.) u Kartagi, Sjeverna Afrika. Tertulijan (160. – o. 240.), jedan od najznačajnijih teologa rane Crkve, najvjerojatnije je autor izviješća o njihovom mučeništvu. Pripovijest je bila toliko cijenjena, da je naglas recitirana u sjevernoafričkim crkvama još i u četvrtom stoljeću.

Perpetua, žena u ranim dvadesetima, bila je kći poganskog plemića, a njezino je dijete u vrijeme mučeništva bilo još nejače. Felicita, ropkinja, prerano je rodila dijete dok je bila zatvorena zajedno s Perpetuom. Još trojica katekumena (pripravnika za krštenje) bila su zatočena zajedno s Perpetuom i Felicitom, a ubrzo im se pridružio i njihov učitelj Saturus. Kršteni su još dok su bili u zatvoru, prije zajedničke smrti u amfiteatru. Detaljan prikaz njihovog mučeništva jedan od najranijih primjera martirološke (mučeničke) literature ranoga kršćanstva.