Papa je u nedjelju navečer video vezom uživo sudjelovao u emisiji Rai 3 “Che tempo che fa” gdje je razgovarao s voditeljem Fabiom Faziom koji ga je, između ostalog, upitao kako može podnijeti težinu tolikih priča o patnji i neizrecivoj boli. Njegov odgovor: “Pomaže mi cijela Crkva”.

Papa Franjo se iz Doma svete Marte uživo javio video-vezom na talijanski talk show “Che tempo che fa” Fabija Fazija na Rai Tre te s voditeljem razgovarao o raznim temama: ratovima, migrantima, zaštiti svega stvorenoga, o odnosu roditelja i djece, o zlu i patnji, molitvi, budućnosti Crkve, te potrebi za prijateljima i oproštenjem koje je “ljudsko pravo”. Kako je rekao: “sposobnost da nam bude oprošteno je ljudsko pravo. Svi imamo pravo na oproštenje ako tražimo oproštenje”.

Na pitanje kako može podnijeti mnoge priče o patnji s kojima dolazi u kontakt, odgovorio je: “Nisam prvak u težini podnošenja stvari. A potom, nisam sam, toliko je ljudi koji mi pomažu, cijela Crkva, biskupi, djelatnici pored mene, dobri muškarci i žene koji mi pomažu…”.

Prije svega, pogled je usmjeren na migracije, tema draga Papi. Nažalost, tema je aktualna nakon nedavne vijesti o 12 migranata pronađenih mrtvih na granici između Grčke i Turske. Za Papu je to pomalo “znak kulture ravnodušnosti”. Tu je također “problem kategorizacije”: na prvom mjestu su ratovi, na drugom ljudi. Jemen je primjer za to: “Koliko dugo Jemen pati zbog rata i koliko dugo govorimo o djeci Jemena?”, upitao je Papa. “Postoje kategorije koje su važne, a druge su na dnu: djeca, migranti, siromašni, oni koji nemaju što jesti. Ovi ne vrijede, barem ne vrijede toliko da budu na prvom mjestu. Jer ima ljudi koji vole te ljude, koji im pokušavaju pomoći, ali u univerzalnoj mašti bitan je rat, bitna je prodaja oružja. Zamislite da biste s godinom dana bez izrade oružja mogli dati hranu i obrazovanje u cijelom svijetu, besplatno. Ali to je u drugom planu”, primijetio je papa Franjo.

Zatim pomislite na Alana Kurdija, malog Sirijca pronađenog mrtvog na plaži, i na mnogobrojnu djecu poput njega “koju ne poznajemo” i koja “umiru od hladnoće” svaki dan, kazao je Papa. Pa i pred time, rat ostaje prva kategorija: “Vidimo kako se mobiliziraju ekonomije i što je danas važnije, rat: ideološki rat, rat moći, trgovinski rat i mnoge tvornice oružja”.

Goreći o ratu, Papa se – upitan o napetostima između Ukrajine i Rusije – prisjetio korijena ove užasne stvarnosti, definirajući ga kao “protusmisao” ili “proturječje stvaranju”, o kojem čitamo u Knjizi Postanka o ratu između Kajina i Abela ili ratu za Toranj babilonski. To su “ratovi među braćom” koji su se pojavili nedugo nakon Božjeg stvaranja: “Postoji neka vrsta anti-smisla stvaranju, stoga je rat uvijek uništenje. Na primjer, obrađivati ​​zemlju, brinuti se o djeci, uzdržavati obitelj, činiti da društvo raste: to je izgradnja. Ratovanje je uništavanje. To je mehanizam razaranja”.

U taj je isti mehanizam papa Franjo ubrojio “zločinački” tretman tisuće migranata, govoreći i o  zatvorenicima “logora” u Libiji: “Koliko samo pate u rukama trgovaca ljudima oni koji žele pobjeći”. Postoje video snimke koje to prikazuju, a mnogi se čuvaju u Odjelu za migrante i izbjeglice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj. “Oni pate a potom riskiraju prijeći Mediteran. Zatim, ponekad, bivaju odbijeni, zbog nekoga tko za lokalnu odgovornost kaže ‘Ne, oni ne dolaze ovamo’. Ima brodova koji idu okolo tražeći luku, koji se vraćaju ili umiru na moru. To se događa danas”, ponovio je Papa te, kao i u drugim prilikama, ponovio načelo da “svaka zemlja mora reći koliko migranata može primiti”: “Ovo je unutarnji politički problem koji se mora dobro promisliti i reći ‘Mogu do ovog broja’. A ostali? Postoji Europska unija, potrebno je dogovoriti se, da bi se moglo balansirati, u zajedništvu”.

U ovom se trenutku, međutim, čini da se pojavljuje samo “nepravda”: “Oni dolaze u Španjolsku i Italiju, dvije najbliže zemlje, a ne primaju ih drugdje. Migranta uvijek treba primiti, pratiti, promicati i integrirati. Prihvatiti jer postoji poteškoća, zatim ga pratiti, promovirati i integrirati u društvo”. Prije svega ga integrirati kako bi se izbjegla getoizacija i ekstremizam koji se rađaju iz ideologija, kao što se dogodilo u tragediji Zaventem, u Belgiji. Nadalje, migranti su resursi u zemljama koje doživljavaju nagli demografski pad. Stoga, istaknuo je papa Franjo, “moramo inteligentno razmišljati o politici migracija, o kontinentalnoj politici”. A činjenica da je “Mediteran danas najveće groblje u Europi mora nas natjerati na razmišljanje”.

Na isti je način Papa tražio da razmislimo o onome što se čini ogromnom podjelom u svijetu: s jedne strane razvijeni dio gdje postoji “mogućnost školovanja, sveučilišta, posla”, a s druge “djeca koja umiru, utopljeni migranti, vidimo nepravde i u našim zemljama”. “Vrlo je ružna” napast, naglašava Papa, “gledati na drugu stranu, ne gledati”. Da, ima medija koji sve pokazuju “ali, distancirajmo se”. Da, “malo se žalimo, ‘to je tragedija!’, ali onda kao da se ništa nije dogodilo”.

“Nije dovoljno vidjeti, potrebno je osjetiti, potrebno je dodirnuti”, naglasio je papa Franjo. “Nedostaje nam dodirivanje bijeda, a dodirivanje nas vodi u junaštvo. Mislim na liječnike, medicinske tehničare i medicinske sestre koji su dali svoje živote u ovoj pandemiji: dotakli su zlo i odlučili su ostati tamo s bolesnima”.

Isti princip vrijedi i za Zemlju. Papa je ponovio apel da se brinemo o Stvorenome: “To je edukacija koju moramo naučiti”. Alarm dolazi iz Amazonije s problemima krčenja šuma, nedostatka kisika, klimatskih promjena: time riskiramo “smrt bioraznolikosti”, riskiramo “ubijanje Majke Zemlje”, upozorio je papa Franjo. Zatim je naveo primjer ribara iz San Benedetta del Tronto koji su u godinu dana pronašli oko 3 milijuna tona plastike i koji su poduzeli akciju da uklone sav otpad iz mora. “Moramo se osvijestiti: preuzeti odgovornost za Majku Zemlju”. Inače će sve završiti kao u pjesmi Roberta Carlosa u kojoj sin pita oca zašto rijeka više ne pjeva: “Il fiume non canta perché non c’è più” (“Rijeka ne pjeva jer je više nema”).

Papa se dotaknuo i drugih tema, a kazao je nekoliko riječi i o grijesima Crkve. Naglasak je stavio na grijeh klerikalizma. “Klerikalizam je perverzija Crkve”, kazao je, prozvajući kardinale i druge pastoralne radnike koji si umišljaju da pozom ili autoritetom koji proizlazi iz njihova položaja mogu promovirati stvari. “Ne, to je jako pogrešno. Valja se vratiti Isusu Kristu i to Kristu koji za nas umire na križu”. (VN / D. P.)