Na kraju opće audijencije Papa je, u 56. javnom apelu za mir u Ukrajini, ponovno govorio o ratu u istočnoj Europi te potaknuo da ga se ne smije smatrati ”nečim dalekim”, nego je mučeništvo naroda kojemu treba biti blizu pružajući pomoć i molitve.

”Sjećanje blijedi, a bol se može ohladiti”. Tim je riječima opisao stanje u kojemu, već gotovo četiri mjeseca, živi ukrajinski narod. Ponovno je zamolio da se ne zaboravi ta tragedija rata.

”Molim vas, nemojmo zaboraviti ukrajinski mučenički narod koji je u ratu. Nemojmo se naviknuti živjeti kao da je rat neka daleka stvar. Neka naše sjećanje, naša naklonost, naša molitva i pomoć, uvijek budu blizu tom narodu koji toliko trpi i podnosi istinsko mučeništvo. Nemojmo se naviknuti na ratnu stvarnost”.

Tu je misao, od samoga početka sukoba Papa više puta ponovio, ističući, primjerice, važnost humanitarne pomoći koju se – kako je rekao već u ožujku – ne smije prekinuti. I prošle se nedjelje, u pozdravima nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, u svojim mislima ponovno vratio na sukob u Ukrajini, zazivajući molitve za tamošnje stanovništvo te potičući vjernike da ne zaborave to što se događa.

”Misao na ukrajinski narod, izmučen ratom, uvijek je živa u mom srcu. Neka vrijeme koje prolazi ne ohladi našu bol i našu brigu za te izmučene ljude. Molim vas, nemojmo se naviknuti na tu tragičnu stvarnost! Imajmo ju uvijek u srcu. Molimo i borimo se za mir”, kazao je. (VN / D. P.)