Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 02. 02. 2023.
Prijava
Nadbiskup Mate Uzinić (Foto: Suzana Obrovac Lipar - Hrvatsko katoličko sveučilište)

Nadbiskup Uzinić protiv titulomanije

Autor: Mirko Mlakar / 19. 12. 2022.

Početkom prosinca dodijeljena su priznanja nazvana po Krunoslavu Sukiću (1952.-2008.), jednom od osnivača osječkoga Centra za mir, nenasilje i ljudska prava.

Među laureatima je bio i nadbiskup Mate Uzinić. Prema obrazloženju, ”primjer je hrabrosti, mudrosti i empatije iz kojih izrasta kreativnost”, a nagrađen je za ”izniman doprinos stvaranju ozračja društvenog dijaloga i razumijevanja u Hrvatskoj i regiji”.[i]

Nagradu je u ime nadbiskupa, koji nije mogao doći u Osijek, primio generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović.

Obraćanje monsinjora Uzinića Centru i njegovim gostima počinje rečenicom: ”(…) u duhu enciklike pape Franje o sveopćem bratstvu Fratelli tutti, koja je za mene osobno nadahnuće i zadaća, a nadam se da može biti i za vas, vjerujem da vam svima mogu također reći drage sestre i braćo!”.[ii]

Uzinić je sa zahvalnošću primio vijest da je uopće nominiran za nagradu Krunoslav Sukić, a dodjela mu je ”iznimna počast”. ”Ne znam jesam li zaslužio tu počast”, nastavlja nadbiskup, ali zna da je obvezan još više nastojati djelovati u duhu misli kojima je dodjela nagrade obrazložena.

Osim toga, poručio je da je Đordana Barbarić ”nagradu zaslužila puno više od mene”: ”Ja sam možda nešto govorio, ali ona je činila. To je puno, puno važnije i više”.

Jesmo li naviknuti na to da neki biskup svoje zasluge na bilo kojem polju (osim, naravno, crkvenom) stavlja iza/ispod zasluga nekoga iz civilnog sektora? Uzinić je to učinio glede spomenute (vrlo aktivne) defektologinje iz splitske udruge MoSt.

Uzinić je istaknuo da u nama počinju i završavaju i svi ratovi i sva primirja. ”Unesemo li mir u sebe, obratimo li se, promijenimo li mi način razmišljanja, budemo li mi ponizni, a ne oholi, pomirimo li se mi s Bogom, bližnjima, stvorenom stvarnošću, a i sa samima sobom, dat ćemo priliku miru i na drugim razinama. Ako ne krenemo od sebe, ne možemo to očekivati niti od drugih.”

”U nadi da doista svi želimo na putu mira krenuti od sebe, a onda to što imamo darovati i drugima, sve još jednom srdačno pozdravljam i na sve zazivam Božji blagoslov!”, stoji na kraju poruke skupu u Osijeku.

Potpisana je samo s ”Mate Uzinić”. Reklo bi se da je takvo potpisivanje etapa puta obraćenja koje svojim primjerom, krećući od sebe, nudi (nad)biskup Mate.

Krajem studenoga nadbiskup i Nadbiskupski ordinarijat obavijestili su da se u međusobnoj korespondenciji u toj dijecezi više neće koristiti počasni naslovi, da Uzinić prestaje koristiti biskupski grb te da u službenim prostorijama nije potrebno stavljati nadbiskupovu sliku. [iii]

Uzinić smatra da se ”opterećujemo previše nazivima u našoj internoj korespondenciji”. Odgovarajući na pitanje o dijelu svoje odluke, Uzinić je rekao da ona ”nije ništa novo”: ”Slično je bilo doneseno i na sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije 1968. Mnogi biskupi su to primijenili za svoje područje vezano uz neke titule”.

Kad su već spomenute (post)koncilske šezdesete godine XX. stoljeća, može se dodati da se papa Pavao VI. odrekao višestoljetne prakse nošenja tijare. Montinijevi su nasljednici simboličku ”novotariju” prihvatili te umjesto trostruke krune nose samo mitru, kao i drugi biskupi.

Interne odredbe u cilju pojednostavljivanja korespondencije i uopće komunikacije tu nisu ostale nezamijećene. Naravno, konzervativni je dio javnosti u Uziniću odmah ugledao ”antikrista” koji radi na ”demontaži Katoličke crkve”.[iv]

S druge strane, filozof i teolog Marko Vučetić tvrdi da je Uzinić ”humanizirao pojmove, ne i stvarnost”, ali, s obzirom na to da se radi o Katoličkoj Crkvi, to je ”na razini revolucije” – ”ovo je nominalistička revolucija s humanističkim posljedicama”. [v]

Čini se da Vučetić daje preveliku važnost nečemu što je počelo u jednoj dijecezi i čemu sam nadbiskup ne pridaje toliki značaj.

Smatram spornim spominjanje Uzinićeva prethodnika Ivana Devčića kao onoga koji je ”djelovao kao preuzvišeni”, ”drugima je namijenio da budu monsinjori, prečasni, velečasni itd.” te kad tvrdi da je ”jedan ne filozof [= Uzinić] smogao snage da izabere ono što jedan filozof [= Devčić ] nije mogao – čovjeka kao čovjeka”.

Je li biranje ”čovjeka kao čovjeka” ograničeno na odnos prema tituliranju? Možda Vučetić zna da Devčić titulirane i/ili netitulirane dijelove svoje pastve nije tretirao kao ”ljude”? Koliko sam informiran, Devčić se nije bahatio svojom ”preuzvišenošću”, a svjedočim da se nama studentima Filozofskog fakulteta Družbe Isusove obraćao kao ”čovjekoljubac”.

Vučetić na kraju teksta čestita Uziniću na ”egzistencijalnoj revoluciji koju je započeo”. Tek ćemo vidjeti što će biti s ”revolucijom”, ali znakovito je da poticaj za ”reformu” suprotiva titulomanijskih oholosti nije stigao od svjetovnih filozofa i uopće iz necrkvenih, valjda manje tradicionalističkih dijelova hrvatske ekumene.

Primjerice, zašto se pri predstavljanju sveučilišnih nastavnika uvijek stavlja ”dr. sc.”? Pa može li netko postati i docent Filozofskog fakulteta, Medicine, Prava ili PMF-a ako nije doktor znanosti (ili umjetnosti)?

Nije li nešto bolesno kad se uz Franju Tuđmana veže ”dr.”, ali se akademski stupanj u Hrvatskoj gotovo nikad nije navodio pri spominjanju, primjerice, Angele Merkel (doktorirala kvantnu kemiju)?

U ovom se tekstu spominju ”nagrade” i ”regija” pa skoknimo do Novog Sada. U izvještaju o ”Povelji Matice srpske za negovanje srpske jezičke kulture” stoji: ”Nagrade je uručio predsednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić, a o nagrađenima govorili su članovi Žirija prof. dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, prof. dr Mato Pižurica i prof. dr Rada Stijović”. [vi]

U istoj se rečenici dva puta pojavljuje Stanićeva znanstveno-nastavno zvanje (s neizostavnim ”dr”) i glavna pozicija u kulturnoj ustanovi. Nije li to znak patologije, ne samo jezične?

Nadam se da će se u novoj godini svatko od nas nekome (p)ostajati primjer empatije, kreativnosti, hrabrosti i/ili mudrosti. Izgleda da ćemo to postizavati i tako što ćemo s nadbiskupom Matom – ako već ne i s bačkim (novosadskim) preosvećenim vladikom Irinejem Bulovićem – moliti i raditi za obraćenje svih nas titulomana.

_______________________

 

[i] https://krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr/nagrada-2021/index.html

[ii]https://www.ri-nadbiskupija.hr/2022/rijeckom-nadbiskupu-mati-uzinicu-urucena-nagrada-centra-za-mir-nenasilje-i-ljudska-prava/

[iii] https://ika.hkm.hr/novosti/nadbiskup-mate-uzinic-o-prestanku-koristenja-pocasnih-naslova-u-korespondenciji-rijecke-nadbiskupije/

[iv] https://www.vecernji.hr/vijesti/revolucionarni-zaokret-u-rijeci-mons-uzinic-prestao-koristiti-biskupski-grb-i-ukinuo-titule-svecenicima-1637605/komentari

[v] https://www.autograf.hr/mate-uzinic-promovira-jednu-drugu-sliku-o-covjeku/

[vi] https://www.maticasrpska.org.rs/povelja_29112022/

Uvodnik

  • Nakon godinu dana učenja spremamo Ekumenu za veliki ispit
    Godinu dana je proteklo od 1. siječnja 2022., kada smo pokrenuli ovaj portal pa je potrebno osvrnuti se na prijeđeni put, zahvaliti se našim suradnicima i kazati nešto o našim aspiracijama i nadanjima. U prvom uvodniku ”Zašto pokrećemo ovaj portal i čemu Ekumena.org danas?” objavljenom prvog dana definirali smo stanje: ”Nakon pedesetak godina intenzivnoga ekumenskog […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva