Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 29. 03. 2024.
Prijava

Mojsije i pastir

Autor: Ekumena / 14. 02. 2022.

Dželaludin Rumi (1207-1273) – perzijski pjesnik, islamski teolog i sufi mistik.

***

Mojsije je čuo nekog pastira kako se moli na drumu: ”Bože, gde si? Želim da ti pomažem, da ti opravljam cipele i češljam kosu. Želim da ti perem odeću i trebim vaške. Želim da ti donosim mleko i da ti ljubim ručice i nožice kad dođe vreme da pođeš na spavanje. Želim da ti čistim sobu i održavam je urednom. Bože, moje ovce i koze su tvoje. Sve što mogu da izustim kada na tebe mislim, je: ajjjj i ahhhhhhhhh”.

Mojsije više nije mogao da izdrži:

– Kome se ti to obraćaš?

– Onome koji nas je stvorio, i koji je stvorio zemlju i nebo.

– Ne razgovaraj sa Bogom o cipelama i čarapama! I šta ti znači to tvoje ”ručice i nožice”? Takva bogohulna familijarnost zvuči kao da ćaskaš sa svojim tečama. Samo onome ko raste, treba mleko. Samo nekome sa nogama, trebaju čarape. Ne Bogu! Čak i ako si mislio na Božje ljudske izaslanike, kao kad Bog reče: ”Bolovao sam, i niste me posetili”, čak i tada bi taj način govora bio budalast i nepristojan. Koristi podesne izraze. Fatima je lepo ime za ženu, ali ako muškarca nazoveš Fatima, to je uvreda. Govorenje o telu i porodici u redu je za nas s ove strane reke, ali ne i za obraćanje ishodištu, ne za Alaha.

Pastir se pokajao i iscepao svoju odeću i uzdisao i lutao pustinjom. A onda Mojsiju dođe neočekivano otkrovenje. Božji glas: ”Razdvojio si me od jednog od mojih ljubljenih. Jesi li došao kao Prorok da sjedinjuješ ili da razdvajaš? Svakom biću sam dao poseban i jedinstven način viđenja i znanja i kazivanja tog znanja. Ono što tebi deluje pogrešno, za njega je ispravno. Što je za jednog otrov, za nekog drugog je med. Vrlina i grešnost, lenjost i marljivost u bogosluženju, to meni ne znači ništa. Ne obazirem se na sve to. Ne treba smatrati da su neki načini bogosluženja bolji ili lošiji od drugih. Hindusi rade hinduističke radnje. Dravidski muslimani u Indiji rade šta već rade. Sve je to slavljenje, i sve je u redu. U činovima bogosluženja vernici ne slave mene, već sami sebe! Ja ne čujem reči koje oni izgovaraju. Ja posmatram poniznost u srcu. Ta iskrena smernost je stvarnost, a ne jezik! Zanemari način izražavanja. Ja tražim izgaranje, izgaranje. Budite prijatelji svoga izgaranja. Spalite umovanje i forme izražavanja! Mojsije, oni koji obraćaju pažnju na načine ponašanja i govorenja su jedna sorta. Zaljubljenici koji izgaraju su druga. Nemoj spaljenom selu da namećeš porez na imovinu. Ne prigovaraj Zaljubljeniku. ”Pogrešan” način na koji on govori bolji je od stotinu ”pravilnih” načina ostalih. Kada se nalaziš u Kabi, nije bitno u kojem pravcu širiš svoj molitveni ćilim! Roniocu u okeanu ne trebaju krplje! Religija ljubavi nema pravilnik ni doktrinu. Samo Boga. Tako ni rubin nema ništa uklesano na sebi! Ne trebaju mu oznake.

Bog poče da odaje dublje tajne Mojsiju. Vizija i reči, koje se ovde ne mogu zapisati, potekoše u i kroz njega. Napustio je sebe i vratio se. Odlazio je u večnost i vraćao se ovamo. Mnogo puta se to dogodilo. Nerazumno je od mene što pokušavam to da izrazim. Da mi je kojim slučajem uspelo, to bi iz korena iščupalo naše umove. Smrvilo bi sva pera za pisanje.

Mojsije je pojurio za pastirom. Sledio je smetene otiske stopala koji se na jednom mestu kreću pravo kao top preko šahovske table, a na drugom postrance, poput lovca. Čas se podižu kao grive talasa, čas klize poput riba, pri čemu mu stopala neprestano oblikuju zagonetne simbole u pesku, verno beležeći njegovo lutajuće stanje.

Mojsije ga konačno sustiže: – Bio sam u zabludi. Bog mi je otkrio da ne postoje pravila bogosluženja i obožavanja. Govori ma šta i ma kako ti tvoja ljubav naloži. Tvoje umilno huljenje je najistinskija pobožnost. Preko tebe je ceo svet oslobođen. Odreši svoj jezik i ne brini šta izlazi. Sve je to svetlost duha.

Pastir odgovori: – Mojsije, Mojsije, ja sam otišao i od toga dalje. Upotrebio si bič i moj konj se trže i iskoči iz sebe. Božanska priroda i moja ljudska priroda postadoše jedno. Blagoslovi svoju ruku što me ukorila. Ne mogu da kažem šta se dogodilo. Ovo što sada govorim nije moje pravo stanje. Ono se ne može dočarati.

Pastir je zaćutao.

Kada pogledaš u ogledalo, vidiš sebe, a ne oblik ni sastav ogledala. Frulaš unosi dah u frulu, i ko proizvodi muziku? Ne frula. Frulaš! Kad god slaviš Boga ili mu zahvaljuješ, to uvek liči na ovu milu pastirovu bezazlenost. Kad najzad budeš video kroz zavese pravo stanje stvari, samo ćeš ponavljati: ”Ovo nimalo ne liči na ono što sam očekivao!”.

Mevlana Dželaludin Rumi, Jedino Sve, prev. Aleksandar Đusić sa Aleksandrom Ljubišom.

(https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/RUMI.pdf, str. 122-125).

 

 

Objavljeno u: Sophia
Oznake: Džemaludin Rumi, Mojsije, Polazišta, Sophia

Uvodnik

  • Bratski zagrljaj koji je ujedno i obveza
    U povodu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, kardinal Kurt Koch, prefekt Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana, u svom eseju (koje preuzimamo kao naš uvodnik) promišlja o odnosu katolika i pravoslavaca 60 godina nakon povijesnog susreta svetog Pavla VI., pape, i ekumenskog patrijarha Atenagore. U nastavku donosimo cjeloviti prijevod Kardinalova teksta koji je objavio “Vatican News”… Pročitajte više: Bratski zagrljaj koji je ujedno i obveza
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva