Ovaj blagdan nalazimo u najstarijem rimskom kalendaru iz 394. godine, gdje je postavljen na dan 22. veljače, odnosno na dan kada su Rimljani obilježavali spomen pokojnika. Nekoć su postojala dva blagdana katedre (stolice) sv. Petra: jedan 18. siječnja, koji se slavio u Francuskoj tijekom 8. stoljeća, a drugi 22. veljače u spomen katedre sv. Petra u Antiohiji, jer je ondje bio prije odlazak u Rim. Najstariji zabilježeni spomen proslave ovog blagdana u bazilici svetog Petra u Rimu je iz sredine 5. stoljeća, a prethodila mu je vigilija koju je predvodio papa. Ubrzo nakon toga kult se proširio Europom; zatim je u 7. i 8. stoljeću njegova proslava obustavljena, sve do ponovna oživljavanja u 11. i 12. stoljeću. Teološko značenje blagdana ponajbolje se ogleda u popričesnoj molitvi, gdje se na poseban način ističe spomen euharistije kao sakramenta jedinstva i mira. Liturgija toga dana povezuje Petra, kao vidljivi znak jedinstva u Crkvi, s učincima euharistijske žrtve.