Znatiželjni američki turist na proputovanju po Grčkoj dolazi u Patmos, tamo gdje je sveti apostol Ivan (tradicija veli) napisao onu zadnju, apokaliptičnu knjigu Biblije. Nailazi tamo na pravoslavnog monaha, svog u bradi i crnoj, dugoj odeždi – ali sa savršenim oxfordskim akcentom.

”Gdje ste samo naučili govoriti engleski tako dobro?”

”Ah, pokupio sam ga tu i tamo znate”, lakonski odgovara monah; u stvari Kallistos (Timothy) Ware, sveučilišni Don i jedan od najpoznatijih pravoslavnih pisaca i prevoditelja. Karakteristična blaga ironija, ali uvijek poduprta s enciklopedijskim znanjem i prepoznatljivim elegantnim stilom, su bili trademark nedavno preminulog vladike Kallistosa.

Timothy Ware se rodio u engleskom gradiću Bath, 1934. godine u obitelji pobožnih anglikanaca. U 16-oj godini posjećuje London, gdje u antikvarijatu nalazi knjigu o pustinjskim ocima – za njega tu dolazi do preokreta i želi saznati što više o drevnoj, asketskoj ”verziji” kršćanstva.

Sve je bilo ipak riješeno kada je 1952. godine prvi put ušao u rusku crkvu, tada na Buckingham Palace Roadu:

”Mjesto je bilo puno oku nevidljive, ali uzvišene molitve. Osjetio sam odmah da tu pripadam”, kasnije je svoje iskustvo opisao pokojni mitropolit.

Kallistos je bio vrhunski akademik, svestrani intelektualac, magnetični govornik i apologeta…, ali uz sve to također i vrijedan i strastven ekumenist. Neke od njegovih misli: ”Tradicija je Život, a ne fiksirana formula i beživotna doktrina. Ona je život u Kristu, u Crkvi prisutna kroz Duha Svetoga”.

Ili ovo: ”Mi pravoslavni ne poznajemo svoje nasljeđe u svojoj potpunosti. Potrebna nam je pomoć drugih kršćana da bismo sami razumjeli tko smo”.

I za kraj: ”Pravoslavna teologija je onaj odavno izgubljeni partner za dijalog, kojeg Zapad nesvjesno (ali i svjesno) traži već punih tisuću godina”. 

Oxfordski Gandalf (kako su ga studenti od milja zvali radi specifičnog izgleda) je uvijek bio jasan, iskren, odmjeren i dostupan – zato je bio voljen i cijenjen od svih. Držao se podalje od pravoslavnih frakturalnih politika (bilo nacionalnih ili svjetonazorskih), ali je uvijek govorio ono u što je vjerovao.

Jedan prijatelj, katolik inače, mi je nedavno napisao: ”Mislim da je otac Kallistos bio sveti čovjek”.

Tko sam ja da mu se suprotstavljam.