Nicefor I. (oko 758. – 828.) bio je kršćanski bizantski pisac i ekumenski carigradski patrijarh (806. – 815.). Rođen je u Carigradu kao sin Teodora i Eudokije, strogo pravovjerne obitelji, koja je patila u vrijeme ikonoklazma. Njegov otac Teodor, jedan od tajnika cara Konstantina V., bio je bičevan i protjeran u Niceju zbog svoje revne podrške ikonodulima, a sin je naslijedio vjerska uvjerenja oca. Ipak, ušao je u službu Carstva, postao tajnik kabineta (asekretis), a za vladavine carice Irene (752. – 803.) sudjelovao je u sinodi 787. kao carski povjerenik. Zatim se povukao u jedan od samostana koje je osnovao na istočnoj obali Bospora, sve dok nije bio imenovan ravnateljem najvećeg doma za siromašne u Carigradu oko 802. Umro je u samostanu Svetog Teodora (Hagiou Theodorou), iznimno cijenjen kao ispovjednik. Njegove posmrtne ostatke Carigradski patrijarh Metodije I. svečano je vratio 13. ožujka 847. i pohranio u crkvi Svetih apostola, gdje su svake godine bili predmet carske pobožnosti. Njegov se blagdan slavi na današnji dan i u grčkoj i u rimskoj crkvi, a grkokatolici ga se spominju također i 2. lipnja, na dan njegove smrti.