Zen majstor Thich Nhat Hanh (1926-2022) bio je globalni duhovni vođa, pjesnik i mirovni aktivist, cijenjen diljem svijeta zbog svojih pionirskih učenja o svjesnosti, globalnoj etici i miru.

***

Jednog dana kada sam upravo htio stati na suhi list, vidio sam list u njegovoj najvišoj dimenziji. Vidio sam da nije stvarno mrtav, ali da se stapao s vlažnim tlom kako bi se sljedećeg proljeća pojavio na drvetu u drugom obliku. Nasmiješio sam se listu i rekao: ”Pretvaraš se”. Sve se pretvara da je rođeno i da umire, uključujući i taj list.

Buddha je rekao: ”Kada su uvjeti zadovoljeni, tijelo otkriva samoga sebe, pa kažemo da tijelo postoji. Kada uvjeti nisu zadovoljavajući, tijelo ne možemo biti percipirati, pa kažemo da tijelo ne postoji”.

Dan naše ”smrti” je dan našeg nastavljanja u mnogim drugim oblicima. Ukoliko znate kako dodirnuti svoje pretke u najvišoj dimenziji, oni će uvijek tamo biti s vama. Ako dodirnete vlastitu ruku, lice ili kosu i pogledate vrlo duboko, možete vidjeti da su tu u vama, nasmiješeni. Ovo je duboka praksa. Najviša stvarnost je stanje smirenosti, mira i radosti. To nije stanje koje treba postići nakon što “umrete”. Najvišu dimenziju života možete dotaknuti upravo sada dišući. Hodajući i ispijajući čaj svjesno.

Sve i svi borave u nirvani, u Kraljevstvu Božjem. Zemljoradnik koji gleda svoje zemljište zimi, već može vidjeti njegov urod jer zna da postoje svi uvjeti – zemlja, sjeme, voda, gnojivo, poljoprivredna oprema i tako dalje – osim jednoga, toplog vremena, a i ono će doći za nekoliko minuta mjeseci. Stoga bi bilo netočno reći da njegov urod ne postoji. Već je tu. Treba samo još jedan uvjet da se očituje. Kad je sveti Franjo pitao bademovo drvo da mu govori o Bogu, u samo nekoliko sekundi stablo se osulo prekrasnim cvijećem. Sveti Franjo stajao je na strani najviše stvarnosti. Bila je zima. Nije bilo lišća, cvijeća ili plodova, ali on je vidio cvijeće.

U potpunosti smo kadri dotaknuti najvišu dimenziju stvarnosti. Kad dubokom Svjesnošću dotaknemo jednu stvar, dodirujemo sve. Dotaknemo li sadašnji trenutak, shvaćamo da je sadašnji trenutak napravljen od prošlosti te stvara budućnost. Kad pijemo šalicu čaja vrlo duboko svjesni, dodirujemo cijelo vrijeme.

Meditirati, živjeti život u molitvi, znači živjeti svaki trenutak života duboko. Kroz meditaciju i molitvu vidimo valovi su napravljeni tek od vode, da su povijesne i najviše dimenzije stvarnosti jedna te ista stvarnost. Čak i kad živimo u svijetu valova, dodirujemo vodu, znajući da val nije ništa drugo nego voda.

Patimo samo ako dodirujemo valove, ali ako naučimo kako ostati u kontaktu s vodom, osjećamo najveće olakšanje. Dodirivanje nirvane, Kraljevstva Božjeg, oslobađa nas od mnogih briga. Ulazimo u duhovnu praksu tražeći olakšanje u povijesnoj dimenziji. Smirujemo svoje tijelo i um te uspostavljamo našu mirnoću, našu svježinu i našu čvrstoću. Vježbamo ljubaznost, koncentraciju, i transformirajući našu ljutnju, osjećamo neko olakšanje. Ali kada dotaknemo najvišu dimenziju stvarnosti, primamo najdublju vrstu olakšanja.

Svatko od nas ima sposobnost dodirnuti nirvanu i biti slobodan od rođenja i smrti, od jednoga i od mnogoga, onoga što dolazi i odlazi. Kršćanska kontemplacija uključuje praksu počivanja ​​u Bogu, što je, vjerujem, ekvivalent dodirivanja nirvane. Iako se Boga ne može opisati koristeći pojmove i koncepte, to ne znači da ne možemo doživjeti Boga Oca. Ako val ne mora umrijeti da bi postao voda, onda ni mi ne moramo umrijeti da bismo ušli u Kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Božje je dostupno ovdje i sada. Energija Duha Svetoga je energija koja nam pomaže dotaknuti Kraljevstvo Božje.

Tillich je rekao da je govoriti o Bogu tek figura govora. Rekao je da je Bog temelj bića. To me navodi na razmišljanje o vodi koja je temelj bića za val. Također je rekao da Bog jest najviša stvarnost, i to me tjera da se sjetim nirvane. Ne mislim da postoje velike razlike

između kršćana i budista. Većina granica koje smo stvorili između naše dvije tradicije su umjetne. Istina nema granica. Naše razlike mogu biti uglavnom razlike u naglascima.

Rođeni ste u jednoj tradiciji, i prirodno ste postali budist ili kršćanin. Budizam ili kršćanstvo su dio vaše kulture i civilizacije. Upoznati ste sa svojom kulturom i cijenite dobre stvari u njoj. Možda niste svjesni da i u drugim kulturama i civilizacijama postoje vrijednosti uz koje su ljudi

vezani. Ako ste dovoljno otvoreni, razumjet ćete da vaša tradicija ne sadrži sve istine i vrijednosti. Lako se uloviti u ideju da spasenje nije moguće izvan vaše tradicije. No, duboko i ispravno prakticiranje vaše tradicije može vas osloboditi tog opasnog uvjerenja.

U Evanđelju po Mateju, Kraljevstvo Božje opisano je kao zrno gorušice. ”Kraljevstvo nebesko je kao gorušičino zrno koje je netko uzeo i posijao u polju. To je najmanje od svih sjemenki, ali kad naraste to je najveći grm i postaje drvo tako da ptice nebeske dolaze i sviti gnijezda u njegovim granama.”

Što je to sjeme? Gdje je tlo? Što je to ako ne naša vlastita svijest? Više puta smo čuli da je Bog u nama. Meni to znači da je Bog unutar naše svijesti. Buddha priroda, sjeme svjesnosti, nalazi se u tlu naše svjesnosti. Sjeme je možda malo, ali ako znamo kako brinuti o njemu, kako ga dodirivati, kako ga zalijevati iz trenutka u trenutak, ono postaje važno utočište za sve ptice nebeske. Ima moć preobražavanja svega. U budističkoj praksi učimo kako dodirivati to sjeme u svakom trenutku, kako mu pomoći da raste, kako pretvoriti ga u svjetlo koje nas može voditi.

U Evanđelju po Mateju, Kraljevstvo od Nebo se također opisuje kao kvasac: ”Kraljevstvo nebesko je kao kvasac koji je žena uzela i umiješala s tri mjere brašna dok se sve nije diglo.” Malo kvasca ima moć dići mnogo brašna. Brašno je naša svijest. Unutar te svijeste postoje i negativno sjeme: sjeme straha, mržnje i zbunjenosti. Ali ako imate sjeme Kraljevstva Boga iznutra i znate kako ga dodirnuti, imat će moć kvasca i sve će preobraziti.

(Thich Nath Hanh, Living Buddha, living Christ, Riverhead Books, New York 2007, str. 232-237).