U liturgijskom kalendaru na Zapadu, Radosna nedjelja četvrta je korizmena nedjelja. U inače strogom i pokorom obilježenom korizmenom razdoblju, ova nedjelja je redovito bila svečanija i radosnija od drugih. Dobila je ime po prvih nekoliko riječi (incipit) tradicionalnog latinskog ulaza (Introit) za misu dana, “Laetare Jerusalem” (“Raduj se, Jeruzaleme!”), kako na latinskom započinje stih iz Izaije 66, 10.

Većina rimokatoličkih, luteranskih i anglikanskih crkava koristi izraz Radosna nedjelja, iako je negdje poznata i kao majčinska nedjelja, nedjelja osvježenja ili nedjelja sredine korizme (na francuskom mi-carême), ili pak ružina nedjelja, stoga što je zlatna ruža – dar kojega bi pape podjeljivale katoličkim vladarima – bile blagoslovljene upravo na taj dan, odnosno stoga što je jedino na ovu nedjelju bilo dopušteno korištenje ružičastog, a ne ljubičastog, liturgijskog ruha.

Ova nedjelja bila je u prošlosti poznata i kao “nedjelja pet kruhova” zbog čitanja evanđelja o čudu kruhova i riba. Ovo je izvješće bilo tradicionalno evanđeosko čitanje za ovu nedjelju u rimokatoličkim, luteranskim, anglikanskim i starokatoličkim crkvama sve do revizije i usvajanja postojeće službe čitanja (lekcionara).