Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 02. 06. 2023.
Prijava

Besjeda patrijarha Porfirija na svetosavskoj akademiji: Bližnji je moj raj!

Autor: Porfirije Perić / 29. 01. 2022.

Njegova Svetost patrijarh srpski Porfirije je, na centralnoj svetosavskoj akademiji pod nazivom Blago Svetog Save, održanoj na Savindan, 27. januara, u beogradskoj Kombank dvorani, održao besjedu, čiji tekst integralno prenosimo.

Sveti Sava je rekao: ”Čeda moja bogoljubljena, mi koji smo primili od Gospoda besmrtnu veru, toliki dar – da ne umremo nikada, (…) dužni smo da tvorimo svagda besmrtna dela u Hristu.”

Ovo nam je, kao bescen blago, na Velikom crkveno-narodnom Saboru u Žiči, ostavio u amanet naš Sveti otac Sava, znajući da će nebo i zemlja proći, a da istina i ispunjenje vere ostaje u vekove. Nepogrešivo uveren da je čoveku moguće nešto trajno ostvariti samo verom, Svetitelj je, kao jevanđelski mudri čovek, koji svoju kuću zida na Steni, a ne na pesku (Mt 7, 24-25), najpre utvrdio Crkvu u svom narodu kao živo ognjište vere. Otud je ovo duhovno neimarstvo Svetog Save po lepoti i vrednosti uzvišenije i lepše od svakog drugog graditeljstva, jer je Svetitelj, poput apostola, oblikovao srca svog naroda ovom spasonosnom verom koja i ”gore pomera”. A na takvoj veri je gradio unutar svoga naroda, ali i mostove ka drugima.

Kroz istoriju čovečanstva, carstva su dolazila i prolazila, zavojevači nadirali i netragom nestajali, ali samo je Svetosavska Crkva Hristova za sve to vreme dostojanstveno i odvažno svedočila svoje neodstupno sledovanje nepotkupljivim idealima Neba, ostajući pritom na svim ovozemaljskim golgotama uz rod Nemanjin i Savin, neumorno ga tešeći i krepeći da izdrži i sačeka zoru sopstvenog vaskrsenja.

I kako onda razumeti vreme u kojem danas živimo i kako prevazići iskušenja kojima je naše pokolenje izloženo? Svakodnevno smo zapljuskivani informacijama o tome da je čitavo čovečanstvo preplavljeno raznim i dubokim krizama u svim sferama života. Svedoci smo nerazumevanja, podela i polarizacija na svim nivoima međuljudskih odnosa: u porodici, u braku, unutar radnih kolektiva i tako dalje i tako redom sve do velikih svetskih globalnih podela. Sve ove podele su refleksije naših unutrašnjih raspolućenosti između onog što jesmo i onog što neprirodno i uzaludno pokušavamo da budemo. U naše doba, nevolje dodatno produbljuje globalna zdravstvena pošast koja je čitavo čovečanstvo sunovratila u ambis neizvesnosti, još dublje otuđenosti i straha.

U čovekovim unutrašnjim prostranstvima, koja nisu ispunjena verom, rastu nedoumice, uvećavaju se strahovi, bujaju slabosti. Tako život u zajednici postaje košmar. Zbog toga, čovek bez autentičnog iskustva ove Savine vere lako bi došao do jezivog zaključka: ništa nema smisla ili drugi, moj bližnji, jeste moja pretnja, moja pretnja, moj pakao.

U vremenu devalvacije neprolaznih, autentičnih vrednosti, čoveku je vera potrebnija nego ikada. Vera u to da smo mi čeda Neba, a ne samo porod zemljin; da se svako od ljudi s razlogom obreo na ovom usputnom boravištu koje nazivamo zemljom. U takvom rezonovanju čovek useljava u svoje srce veru da za njega, njegovog bližnjeg i svakog čoveka postoji plan, promisao i duboki smisao. U potrošačkom i vremenu narcisoidnosti, kada je sve dominantno usmereno ka zaboravu Hrista kao Hleba života, potrebno je opominjati se Gospodnjih reči: ”Ne živi čovek o samom hlebu, no o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih” (Mt 4, 4). To je Savina vera.  To je Savin sistem vrednosti.

Svetitelj nas podseća da se staramo o svojim bližnjima jer su nam Bogom dati da se ne bismo izgubili u samoći ili utopili u smrtonosnom moru egoizma. Savina vera isceljuje dušu, jača volju, pruža hrabrost i snagu da srcem zagrlimo bližnje i nikad da ne upiremo prstom tražeći u njima ”krivce”; da u odnosu sa našim komšijama, ma kojoj veri i narodu pripadali negujemo iskreno prijateljstvo koje neće moći da ugroze ispadi pojedinaca bilo koje strane, da batina i pesnica ni po koju cenu ne izražavaju međuljudske odnose u našoj sredini, da razumemo da smo svi jedni drugima potrebni.

Zato je naš kategorički imperativ, molba i blagoslov: Bližnji je moj raj! Naš istinski bližnji je najpre Bog, i svaki drugi čovek kao živa ikona Njegova. Iskustvo vere u Hrista, svetosavske vere, neutrališe podele, razdore, isključivosti koje su posebna pošast savremenog doba i koje ne mimoilaze ni naše narodno biće. Iskustvo vere izgrađuje poverenje kao pravi autentični stvaralački prostor.

Veliki apostol naroda Pavle, na koga se po svemu ugledao i ravnoapostolni Svetitelj i otac naš Sava, poučava hrišćane: ”Verom hodimo, a ne gledanjem” (2 Kor 5, 7). Zato, duhovna deco, gledajte verom u Hrista, verom hodite, čeda Svetog Save! Verom, koja premešta i gore, a kamoli privremene prepreke; verom, koja neravnine i staze života poravnava; verom, koja žalosti i nevolje u radosti i večne pobede premeće.

Vera je izvor svakoga blaga Svetoga Save. Srećan i blagosloven današnji praznik svima i posebno srećna i blagoslovena školska slava – Sveti Sava. (SPC.rs / Mitropolija zagrebačko-ljubljanska).

 

 

Uvodnik

  • Nakon godinu dana učenja spremamo Ekumenu za veliki ispit
    Godinu dana je proteklo od 1. siječnja 2022., kada smo pokrenuli ovaj portal pa je potrebno osvrnuti se na prijeđeni put, zahvaliti se našim suradnicima i kazati nešto o našim aspiracijama i nadanjima. U prvom uvodniku ”Zašto pokrećemo ovaj portal i čemu Ekumena.org danas?” objavljenom prvog dana definirali smo stanje: ”Nakon pedesetak godina intenzivnoga ekumenskog […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva