Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 02. 02. 2023.
Prijava
Nadbiskup Tomo Vukšić i Benedikt XVI. (Foto: Katolički tjednik)

Benedikt XVI. budući naučitelj Crkve? To ne bi bilo iznenađenje

Autor: Tomo Vukšić / 05. 01. 2023.

Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić napisao je za portal Nedjelja.ba promišljanje o pokojnom papi emeritusu Benediktu XVI. koje prenosimo u cijelosti.

”Prvi put sam naišao na ime Josepha Ratzingera nekada u proljeće 1972. godine kad mi je, kao gimnazijalcu u Zagrebu, u ruke došao hrvatski prijevod njegove knjige Uvod u kršćanstvo. Sjećam se, bila mi je ta knjiga tada teška za čitanje i prestao sam nakon samo desetak stranica. No kasnije sam joj se više puta i vrlo rado vraćao, kao što sam rado čitao i mnoge druge Ratzingerove studije. Osnovni razlog mi je uvijek bio dojam da je autor tih teoloških rasprava, osim što je pisac s vrlo velikim talentom jasnoće i dosljedne znanstvene logike, također teolog duboke osobne vjere koja se prepoznavala na doslovce svakoj stranici. Posvema su me se uvijek doimale, dakle, njegova jasnoća, logika, znanstvenost i posebice vjera koja je pratila njegova teološka tumačenja.

Jednostavan čovjek i veliki katolički mislilac

Kasnije sam kao mlad svećenik dospio na školovanje u Rim te imao priliku vidjeti vrlo poniznoga, jednostavnog i skromnog Josepha. U tom smislu neka posluži jedna slika. Naime, u jutarnjim satima na putu prema fakultetu skoro pa svakoga prvog utorka u mjesecu, uvijek na istom prodajnom mjestu, nabavljao sam jednu crkvenu reviju. Na tom mjestu se, dolazeći iz suprotnoga pravca, redovito pojavljivao tada već kardinal Ratzinger i uzimao istu reviju. Naime, prodajno mjesto nalazilo se između njegova stana i radnoga mjesta pročelnika Kongregacije za nauk vjere pa bi on zastao i obavio nabavku te nastavio put. Sjećam se dobro da se uvijek kretao pješice, sam bez ikakve pratnje ili osiguranja i s torbom crne boje i srednje veličine pod rukom. Vrlo brzo je hodao i rado je odgovarao na jutarnji pozdrav ili bi sam prvi uljudno pozdravljao koje bi susretao u tim svojim hodnjama, jednako one starije kao i nas mlađariju.

Tijekom svoga života Joseph Ratzinger se dokazao kao jedan od najvažnijih katoličkih mislilaca tijekom 20. i 21. stoljeća. Bio je, kako su neki već davno o njemu napisali, teolog sposoban biti jasan kao rijetko netko drugi. Njegova djela prevedena su samo dragi Bog zna na koliko jezika a s velikim poštovanjem uvažavali su ga, čitali i studirali također brojni nekatolici. Kao teolog, gradeći na biblijskim temeljima, povezivao je stare kršćanske autore sa suvremenom mišlju, pastoralnim potrebama Crkve, znanošću i svijetom te govorio jezikom ovoga vremena sadašnjim ljudima i kulturi, uvijek izravno a ponekad i polemički.

Bio je tako teolog kontinuiteta na liniji Augustina, Bonaventure, Tome Akvinskoga, Duns Scota i drugih. Zbog toga je, filtrirajući klasičan i trajan crkveni nauk na svoj način, uspio preciznim rječnikom uočiti i razjasniti slabosti zapadne misli našega vremena, zasnovane na etičkom relativizmu. Također, uočavao je, raspravljao i vrlo uspješno se nosio s velikim izazovima na području antropologije, transhumanizma i suvremene čovjekove napasti da od sebe napravi boga. Pitao se kamo ide čovjek, koji je njegov odnos prema Istini, zašto niječe Boga i ponaša se često kao da Boga nema ili kao da mu Bog ne treba? A svim tim temama nastavio je baviti se i kao papa, u svojim enciklikama, drugim dokumentima, propovijedima, govorima, raspravama i knjigama.

Desna ruka svetog pape Wojtyle

Ratzingerova je velika zasluga, kako je ovih dana podsjetio kardinal Schönborn, što je nastao i objavljen Katekizam Katoličke Crkve. On je posljedica zaključaka biskupske sinode iz 1985. godine kojima se papi Ivanu Pavlu II. predložila njegova izrada, a taj zaključak je nastao dijelom i zbog toga što je Ratzinger prethodno u svojim izlaganjima vrlo jasno uočio i na više mjesta izlagao o ‘krizi kateheze’ u Crkvi na koju je trebalo dati doktrinarni i pastoralni odgovor. A nakon što je prihvatio prijedlog biskupske sinode, Papa je osnovao komisiju od 12 kardinala i biskupa čime je započelo ostvarivanje prijedloga. I, naravno, „nitko se nije začudio“ što je za voditelja te komisije imenovao upravo kardinala Ratzingera.

Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio je, diskretno i vrlo samozatajno, od velike pomoći papi Ivanu Pavlu II. u izradi njegovih doktrinarnih dokumenata a oni, koji dobro poznaju njegove odnose s tim svetim papom, tvrde da se nitko drugi nije tako revno trudio da budu uvedena stroga pravila protiv počinitelja seksualnih zloporaba i ljage pedofilije što je nastavio činiti i nakon što je izabran za papu.

Dosljedan misli o važnosti i potrebi kontinuiteta, na pitanje koji je njegov program vođenja Crkve, kao papa odgovorio je: ‘Moj pravi program vodstva nije da vršim svoju volju, da slijedim svoje ideje, nego da se postavim s cijelom Crkvom u stav osluškivanja Riječi i volje Božje i da se prepustim Njegovu vodstvu tako da On sam bude onaj koji će voditi Crkvu u ovom času naše povijesti.’

Budući naučitelj Crkve?

Zbog svega toga i mnogo drugoga, u pismu sućuti, koje sam u ime naše biskupske konferencije i cijele Crkve u BiH uputio papi Franji, napisao sam da smo papi Benediktu ‘duboko zahvalni što je, kao vidljivi pastir cijele crkvene Zajednice, poniznim životom služio i svjedočio a izgovorenim i napisanim riječima, kao pravi naučitelj Crkve, prosvjetljivao duše vjernika i doprinosio profinjenoj ljudskoj kulturi i teološkoj znanosti’.

U vrijeme obnašanja papinske službe Benedikta XVI. Peter Seewald je 2010. godine u obliku knjige objavio dugi razgovor s njim. Tada me se vrlo dojmila njegova izjava o eventualnoj ostavci nekoga pape, koja je glasila: ‘Kad je opasnost velika ne može se bježati. Eto zašto ovo sigurno nije trenutak za podnijeti ostavku. Upravo u trenucima kao što je ovaj treba odoljeti i nadvladati tešku situaciju. Ostavku se može podnijeti u mirnom trenutku ili kad se jednostavno ne može više. Ali ne može se uteći upravo u trenutku opasnosti i reći: neka se brine netko drugi. Kad jedan papa dođe do jasne svijesti da nije više fizički, psihološki ili mentalno u stanju obavljati službu koja mu je povjerena, tada ima pravo a u nekim okolnostima također obvezu podnijeti ostavku.’ I pamtim vrlo dobro, kad me je u 11. veljače 2013. u ranim jutarnjim satima (različita vremenska zona) u New Yorku, telefonskim pozivom iz Sarajeva, probudio urednik Katoličkoga tjednika i obavijestio da je Benedikt XVI. podnio ostavku te zamolio izjavu u povodu toga, da sam vrlo kratko kazao: ‘Benediktova ostavka je novost ali nije iznenađenje.’

Crkveni naučitelji su rijetki. Nema ih mnogo. Svega 37 u cijeloj povijesti Crkve. No sve ih resi dvoje i zato ih je Crkva službeno nazvala tim imenom. Krasi ih, s jedne strane, izvrsna sposobnost duhovnog i umnog poniranja u istine kršćanske vjere i, s druge, osobna svetost života koja je dokazana i službeno proglašena. A opraštajući se ovim kratkim razmišljanjem od pokojnoga pape Benedikta i moleći Božje milosrđe, uvjeren sam da je on svojim umnim sposobnostima i plodovima duhovnoga razmišljanja te poniznim i dosljednim svjedočenjem odlično ispunio prvi uvjet koji krasi naučitelje Crkve. A je li za vrijeme zemaljskoga  života ispunio i onaj drugi uvjet, to jest svetost osobnoga života, nije mi znano. No, ako se u budućnosti, ako Bog da, i to dokaže, za mene će to opet biti samo vijest ali ne iznenađenje.

 

Uvodnik

  • Nakon godinu dana učenja spremamo Ekumenu za veliki ispit
    Godinu dana je proteklo od 1. siječnja 2022., kada smo pokrenuli ovaj portal pa je potrebno osvrnuti se na prijeđeni put, zahvaliti se našim suradnicima i kazati nešto o našim aspiracijama i nadanjima. U prvom uvodniku ”Zašto pokrećemo ovaj portal i čemu Ekumena.org danas?” objavljenom prvog dana definirali smo stanje: ”Nakon pedesetak godina intenzivnoga ekumenskog […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva