Atanazije /Atanazije Veliki, Atanazije Aleksandrijski/ (oko 295-373), crkveni je otac i jedna od najpoznatijih osoba ranoga kršćanstva. U mladosti je bio učenik pustinjaka sv. Antuna Velikog, kao đakon sudjelovao je 325. na koncilu u Niceji, a od 328. bio aleksandrijski biskup. Kao protivnik arijanaca proganjan je čitav život i pet puta protjerivan iz svoje biskupije (u Trier, Rim, pustinju i drugdje). Ostavio je mnoštvo spisa: apologetskih (”Protiv pogana”), dogmatskih i povijesno-asketskih, uglavnom u obranu Nnicejskog vjerovanja i protiv arijanstva, egzegetskih te više poslanica. Napisao je i životopis sv. Antuna Pustinjaka.